Svaki svetac kojeg se spominjemo ostavio je dubok trag na ovom svijetu, a po uslišanim zagovorima još veći na onome. Neki su nam kao narodu možda malo bliži od drugih, a danas upravo slavimo blagdan onoga čiji život je bio nadahnuće za brojna obraćenja i svećenička zvanja koja su našem narodu darovana da nas vode ovozemaljskim putem. Danas je blagdan Sv. Franje Asiškog, sveca koji je utemeljio franjevački red, kojem je prema predaji ovaj veliki zadatak obnove Crkve povjerio sam Bog kada mu se obratio riječima: “Franjo, pođi popraviti moju kuću, jer vidiš kako se ruši!” Iako je dolazio iz bogate obitelji i imao naizgled osiguranu budućnost Franju to nije zanimalo, Bog je s njim imao drugi plan.
Nakon ove objave Franjo je doslovno počeo s obnovom građevine, crkvice sv. Damjana u Asizu, prodavajući svoj imetak da bi stekao sredstva za taj pothvat. To je privuklo mnoge druge koji su mu počeli pomagati, uskoro se njihovo djelovanje proširilo na pomaganje potrebitima svake vrste, a pokretu se pridruživalo sve više i više ljudi. Njegovo temeljno nadahnuće je ono koje nalazimo u riječima svetog Evanđelja po Mateju, siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga, i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu narodu.
Franjo je odabrao seljački habit opasan bijelim konopom, i zajedno sa svojim “redom manje braće” krenuo u obnavljanje Crkve. Kako ih je bivalo sve više Franjo je odlučio donijeti pravila prema kojima će djelovati, poznata kao Formula života, te je zatražio od pape dozvolu za takvu organizaciju. Papa Inocent III.odobrio je njihov način života 1210. godine te se ona smatra godinom kanonskog utemeljenja Reda manje braće. Franjo je osnovao i drugi franjevački red, “Red siromašnih gospođa” za kojeg je zaslužna sveta Klara Asiška, te konačno i treći franjevački red, svjetovni red. Svojim propovijedanjem dopirao je do srca ljudi te su se mnogi obraćali i počeli iskreno živjeti vjeru.
Bio je zaređen za đakona, no smatrao se nedostojnim svećeničkog poziva te nije pristupio ređenju. Život je ispunio neumornim služenjem i evangelizacijom, a poznato je da je u mističnom iskustvu zadobio stigme, Kristove rane. Umro je na glasu svetosti 1226. godine na mjestu koje odredilo njegov život, pokraj crkvice Porcijunkule, a svetim je proglašen samo,dvije godine kasnije, 1228. Njegovi zemni ostaci nalaze se u bazilici svetog Franje u Asizu, koja je izgrađena nakon njegove smrti. Njegov život nadahnuće je i danas, a niegova ostavština je duhovno blago Crkve. Svim članovima franjevačkog reda čestitamo blagdan njihovog zaštitnika i utemeljitelja i neka nas sve prati njegov zagovor.