Danas je dan velikog starozavjetnog proroka, svetog Ilije, nebeskog zaštitnika naših Vinkovaca ali i cijele Đakovačko-osječke nadbiskupije te Bosne i Hercegovine.
Ime Ilija u hebrejskom jeziku znači „Jahve je moj Bog“ . Ilija je bio rodom iz Tišbe,pa se naziva i Tišbijac, a živio je u Izraelskom kraljevstvu u IX. stoljeću prije Krista. U to vrijeme kraljevao je kralj Ahab koji se oženio Feničankom Izabelom koja nije priznavala Jahvu nego je štovala svog boga Baala. Štovanje Jahve postalo zabranjeno, kraljica je čak dala pogubiti sve Jahvine proroke, a umjesto njih došli su mnogi Baalovi svećenici. Kralj se okrenuo od svog Boga, od Jahve, a za njim i njegov narod, neki od straha od progona, a neki jer su se poveli za novim običajima. Ilijino poslanje tako dolazi u teškim vremenima za njegov narod.
Ilija nije mogao mirno gledati propast naroda, već je otvoreno govorio kralju da su u zabludi i da će upropastiti Izrael. Bez obzira na posljedice Ilija se nije bojao suprotstaviti kralju i kraljici. Želio je na očiti način dokazati svima da je Jahve jedini i pravi Bog, te stoga predloži da se na brdu Karmelu sam, kao jedini preostali prorok, suprotstavi svim Baalovim svećenicima. Ilija je znao da će narod progledati samo ako vide očiti znak s neba. Prema Ilijinom prijedlogu on je pripravio za prinos žrtvu svom Bogu, a Baalovi svećenici svom. Zaklali su junca i stavili ga na žrtvenik, ali bez paljenja vatre, te zazivali svog Boga da upali oganj i spali žrtveni prinos. Čiji Bog odgovori, čija se žrtva upali, bit će znak da je taj Bog pravi.
Kralj je pristao na Ilijin prijedlog. Baalovi svećenici su prvi krenuli zazivati svoga boga, no ništa se nije događalo, žrtvenik se nije upalio ni nakon višesatnih obreda. Ilija je tada dodatno oko svog žrtvenika napravio još i opkop s vodom, smočio žrtvenik, te zazvao Jahvu. Na Ilijinu molbu spustio se oganj s neba i progutao žrtvu paljenicu. Narod je tek tada na ovako očitovanje postao svjestan svog krivovjerja, odrekli su se Baala i poklonili Jahvi. Baalovi proroci bili su ubijeni.
Sveti Ilija se gotovo uvijek prikazuje na ognjenim kolima s ognjenim konjima jer prema Svetom pismu, on nije umro, nego je upravo ognjenim kolima uznesen na nebo i nestao i to pred očima svog nasljednika, proroka Elizeja. Prema starom židovskom vjerovanju Ilija će se još jedanput pojaviti na zemlji prije Jahvinog dolaska.
Sveti Ilija ima vrlo značajno mjesto kako u kršćanskoj, tako i u židovskoj i islamsko predaji. U istočnim Crkvama je vrlo rašireno štovanje svetog Ilije zbog njegovo uzornog pustinjačkog života prožetog postom i molitvom. Na Zapadu ga posebno štuju karmelićani. Prilikom Isusova preobraženja na gori Taboru sva tri evanđelista opisuju kako je Isus bio u društvu Mojsija i proroka Ilije, najznačajnijih likova Staroga zavjeta. Prema pučkom vjerovanju u našim krajevima, Ilija zapovijeda gromovima i kiši, pa se stoga naziva i „Ilija gromovnik“.