PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
Ako ovaj tekst čitate u utorak 04. 10. 2022.godine za vas vrijedi sljedeća rečenica; nedavno sam svjedočio odličnoj svirci koja mi ni nakon devet dana ne izlazi iz glave!
Naravno, ako ćete čitati kasnije, to nije više „nakon devet dana“, ali dobro…
Zoran Čalić, jedan od onih nezaobilaznih likova kad pričamo o rock sceni u Vinkovcima i radijusu od nekih 400-tinjak kilometara, servirao je svojim bivšim sugrađankama i sugrađanima odličan povod za subotnji provod.
Poprište zločina je bio Craft bar Valens koji je piscu ovih redaka postalo novo najdraže mjesto za popiti cugu… I nikada se ne završi na jednoj jer je kombinacija odličnog craft piva i super klijentele vrhunska… Pa, kombinacija.
Nego, vratit ćemo se gazdi Koletu i Valensu, a sada malo o Zokijevom nastupu…
Red novijih stvari, lagani intermezzo s pokojom anegdotom i nezaobilazne stvari iz majčinih dana, natjerali su ekipu, sastavljenu od jedva punoljetnih do jedva pokretnih, na veoma aktivno sudjelovanje u ovom, Ameri bi rekli, eventu!
Na nekoliko stvari društvo mu je pravio Iggy, vinkovački virtuoz na najpoznatijem zatvorskom instrumentu i sve skupa je zvučalo fantastično!
Zoki, koji izgleda iznenađujuće dobro s obzirom da je veliki dio života proveo lijevo od Bareta i desno od Kilmistera, osjećao se kao kod kuće, što i nije neobično za momka rođenog u Kolodvor kvartu.
– Šta reći osim – Vinkovci! Već na silasku s auto ceste, prođu me trnci, a ulazak u grad je priča za sebe… Naravno, Vinkulja se jako promijenila od onog vremena, ali i danas kad prošetam vidim hrpu mjesta, ulica, ćoškova koje me podsjete na neke prošle dane i događaje. I, naravno, ljudi! Dosta dragih prijatelja i poznanika je tu, lijepo ih je opet vidjeti, a drago mi je što stasavaju neki nova, mlađa, kvalitetna ekipa koja fura ovu našu priču.
Uz obećanje za skorim ponovnim dolaskom i jednim opsežnim intervjuom, rastali smo se od ove istinske veličine rock scene u Hrvata.
Znači, uskoro očekujte pikanterije o odrastanju u Vinkulji, sexu, drozi i simbiozi rokera sa drugim supkulturama (je l’ netko spomenuo navijače?), Alan Fordu, Majkama, Dinamu vinkovačkom i još mnogo toga, a sve iz pera momka odraslom na hip hopu.
Ništa, jebiga, guglat ću…
Gorespomenuti gazda Kole je obećao još nekoliko nastupa ove jeseni koje s nestrpljenjem čekamo, a imam lagani osjećaj da ovo nije zadnji put da pišem o Valensu (mala pomoć: pub kviz)!
I ne, ovo nije plaćeni oglas… Barem ne još…