Tihana Ambroš: I ovo dosad izgleda nestvarno, ali protiv Francuske idemo po novo čudo!

Vinkovčanka Tihana Ambroš, nekoć Šarić, danas je referentica u Općinskom sudu u Vinkovcima, a nekoć rukometna reprezentativka Hrvatske. S dojmljivom karijerom, doista se ima za čime okrenuti. Igrala je u najboljem hrvatskom klubu, Podravci, u dva ugledna španjolska kluba (Astroc Sagunto i Cementos La Union Ribarroja) s kojima je osvojila tri trofeja (prvenstvo Španjolske i dva Superkupa), a značajan trag ostavila je i u Crnoj Gori, nastupajući za podgoričku Budućnost s kojom je obogatila riznicu trofeja s osvojenim prvenstvom i nacionalnim Kupom.

Posebno je, pak, ponosna na nastupe za reprezentaciju Hrvatske u čijem je dresu debitirala 1998. godine. Dres s najdražim grbom nosila je i na velikim natjecanjima; Svjetskom prvenstvu u Hrvatskoj, Europskom prvenstvu u Makedoniji, a na Mediteranskim igrama 2005. godine u španjolskoj Almeriji sudjelovala je u osvajanju brončanog odličja.

Tihana Ambroš (djevojački Šarić) za hrvatsku reprezentaciju debitirala je 1998. godine, FOTO: privatna arhiva

Tihana Ambroš danas je daleko od svjetla rukometne pozornice, ali podrazumijeva se kako pozorno prati hrvatsko rukometno čudo u Danskoj

Baš čudo, dobro ste rekli. Sve ovo izgleda tako nestvarno – kaže Tihana u uvodu.

Hrvatska je u polufinalu europske smotre, gdje ju nitko prije 20-ak dana nije mogao ni sanjati…

Već i plasman na Europsko prvenstvo za nas je, budimo realni, bio uspjeh. Samo najveći optimisti predvidjeli su prolazak u drugu rundu. A ulazak u polufinale… Ne, nemam riječi. Čestitke curama i izborniku Nenadu Šoštariću.

Kroz reprezentativne akcije Tihanu su, pak, vodili Zdravko Zovko, Željko Tomac, Josip Šojat i Zdenko Kordi. Sa Šoštarićem nikada nije surađivala.

Ne, karijere nam se nisu doticale, ne znam mnogo o njegovoj tehnologiji rada. Ali, ono što sam vidjela na ovom Europskom prvenstvu ukazuje na to da Šoštarić zna posao. Odličan je, smiren, sviđa mi se njegov pristup. U kriznim situacijama reagira zanatski, pa i znalački, posrijedi je očigledno iskusni rutiner na kojega se možeš osloniti.

Šoštarić je ispisao povijest (ženska rukometna selekcija Hrvatske, naime, nikada nije ostvarila plasman bolji od 5. mjesta na europskoj smotri) s ovom selekcijom sastavljenom uglavnom od igračica iz domaće lige, baza je Lokomotiva.

To se ispostavilo kao dvostruka prednost. Kao prvo, izgledamo homogeno, kao ekipa, a kao drugo svima smo bili velika nepoznanica. Jer, objektivno, tko prati hrvatsko prvenstvo? Upravo taj faktor iznenađenja je bio jedan od ključnih detalja na putu prema polufinalu.

Koje će obitelj Ambroš gledati kolektivno; suprug Ivan u petak u 18 sati bit će okružen damskim ešalonom; uz suprugu Tihanu navijačku podršku i dobre vibracije našima slat će i Petra (9), Nera (8) te Dora (6).

Gledali smo zajedno i neke utakmice iz dosadašnjeg dijela prvenstva, cure vole gledati rukomet, no nijedna još ne pokazuje zanimanje za nj. Petra trenira tenis, Nera je odbojkašica, a Dora je još neopredijeljena.

Što je naša sugovornica još zamijetila u izvedbama hrvatske reprezentacije u Danskoj?

Dobru atmosferu. Nešto je drugačije. Cure su pune pozitive, sviđa mi se taj njihov borbeni duh. Igraju stvarno odlično, uz osmijeh. Znate, nekad smo se divili Skandinavkama na takvom pristupu, a danas ga i sami prakticiramo. Primiš gol, ne skidaš osmijeh, izgubiš loptu, osmijeh je i dalje tu… Vidim da uživaju u svakom trenutku na parketu, to je jako važno. Kao i optimizam koji je prisutan, neovisno o tome što ćemo na noge raspoloženim Francuskinjama.

Je li vesela Šoštarićeva družina spremna ovoga petka od 18 sati aktualne europske prvakinje suočiti s mnoštvom problema?

Francuska je težak suparnik, no u polufinalu europske smotre ni ne možeš naletjeti na lošega. Imaju fiziku, imaju fizionomiju, kompaktni su, uigrani, čini mi se da izbornika nisu mijenjali valjda dvadeset godina. Favoritkinje su, ali u jednoj utakmici ništa nije nemoguće. Pogotovo ako se bacimo na glavu za svakom loptom, u što ne sumnjam.

U drugom polufinalu sudarit će se Norveška i Danska. Koga Tihana želi u finalu?

Ha, ha, ha… Daj Bože da uđemo u finale, onda mi je potpuno svejedno tko će nam biti nasuprot. Bit će to zanimljiva utakmica, sudar istih rukometnih stilova. Brz prijenos lopte, brzi centar, kontranapadi, ”run and gun”… Norveška mi se više sviđa. Možda Norvežanke imaju malo manje energije, jer u njihovoj reprezentaciji vidim i neke igračice protiv kojih sam ja još igrala. Ipak, kvaliteta je na strani Norveške i ako mi dopustite da se predomislim, reći ću da bih nam u finalu ipak više poželjela Dansku koja se do polufinala provukla kroz iglene uši. 

Povjerenje u vlastite mogućnosti ne kopni, to svakako raduje, neovisno što su na suprotnoj strani braniteljice naslova.

Tihana Ambroš umjesto zaključka:

Sretno curama sutra u Herningu protiv Francuske, nije to nešto što one ne mogu! Samo neka se opuste i nastave uživati. U svakom slučaju imamo se čemu nadati, imamo pravo sanjati otvorenih očiju!