Tijelovo – svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove

PIŠE: vlč. Anđelko Cindori

Svetkovina Presvetog Tijela i Krvi Kristove – ili, jednostavno, Tijelovo (Brašančevo) – slavi se uvijek u četvrtak nakon svetkovine Presvetog Trojstva, a osim svečanim Euharistijama – svetim misama – vjernici rado sudjeluju u Tijelovskim ophodima – procesijama. Njima se želi posebno istaknuti pobožnost prema Presvetom Oltarskom sakramentu, ustanovljenom na Posljednjoj večeri kada je sam Isus izgovorio riječi pretvorbe: „Uzmite i jedite, uzmite i pijte… Ovo je moje Tijelo, ovo je moja Krv… Ovo činite meni na spomen…!“

U spomen na taj prvi Veliki četvrtak, vjernici u zahvalnosti pronose Presveti oltarski sakrament ulicama i gradovima i na postajama – sjenicama – mole i pjevaju euharistijske pjesme te svećenik svečanim blagoslovom pokaznicom zaziva milost Božjeg blagoslova ne samo na tu ulicu ili na okupljeno mnoštvo, nego na cijeli svijet, kako bi se ispunile Isusove riječi: „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta i idite po svem svijetu i propovijedajte Evanđelje svakom stvorenju!“

Euharistija – sveta misa, središnji je događaj svakog čovjeka vjernika u kojem doživljava susret s živim Kristom – kruhom života. U vremenima kada se crkva zbog „viših sila“ zatvarala u „sakristije“ nije bilo moguće na ovakav svečani način obilježiti svetkovinu Tijelova. Danas je to moguće, čak i preporučljivo, no opet se nađe onih koji iz nekog obzira, da ne bi povrijedili osjećaje neistomišljenika, Tijelovske procesije obavljaju samo unutar crkvenih dvorišta ili eventualno izađu s Presvetim pred crkvu i ondje podijele blagoslov.

Današnja svetkovina nas poziva da se ne bojimo pokazati svijetu svu ljepotu i bogatstvo i naše tradicije i običaja. Stoga se u našim selima zadržalo da u Tijelovskoj procesiji sudjeluju članovi KUD-ova, članovi DVD-ova, različitih udruga i skupina koje njeguju naše stare običaje, pa se pritom ukrašavaju kuće, ulice, trgovi…, kako bi se Isusu u Presvetom Oltarskom sakramentu iskazala najveća čast i poštovanje, kakvo mu i pripada.

Mi u molitvi Oče naš molimo „Kruh naš svagdanji daj nam danas” i vjerujemo da nam Otac nebeski uvijek daje dovoljno za naš svagdanji život. No, čovjek ne živi samo od materijalnoga kruha, nego kao duhovno biće, potreban je i Euharistijskoga Kruha života. Taj nam kruh svjedoči o vječnim i neprolaznim vrijednostima koje nam je pripravio naš nebeski Otac, svima koji ga ljube.

Pristupajući pred oltar vjernik primajući Tijelo Kristovo odgovara Amen i ispovijeda vjeru u Kristovu stvarnu prisutnost pod prilikama Kruha i Vina – Presvetog Tijela i Krvi Njegove.

Neka danas i naš Amen bude potvrda da smo Kristovi i da nas jedino On može u ovim danima pandemije i razjedinjenosti skupiti u jedno i ujediniti oko svoga Oltara te nas nahraniti Tijelom i Krvlju svojom za vječni život.

Dok budemo u procesiji hodali za Isusom i Njemu u čast pjevali euharistijske pjesme, sjetimo se i svih onih koji danas oskudijevaju i materijalnog, i duhovnog kruha, da im Gospodin po našoj solidarnosti pomogne doživjeti puninu radosti, ne samo na današnji blagdan, ili na blagdane Uskrsa i Božića, nego svaki dan kad im je teško i kad su sami i gladni, hrane i tople riječi.

Učenici su na putu u Emaus prepoznali Isusa u lomljenju kruha, danas imamo priliku prepoznati Krista u našoj braći i sestrama koji se trude oko naših bolesnika, beskućnika, ovisnika, zatvorenika. I na njih je Krist izlio svoj blagoslov i Tijelovo je prilika da ga vide i prepoznaju i oni koji u Njega ne vjeruju, ali poštuju zbog svojih prijatelja koji Ga slave kao Živi Kruh koji je s neba sišao.

Hvala ti Gospodine što nas hraniš i braniš od svih zala ovoga svijeta i što možemo pjevati: Zdravo Tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno… Tebi hvala, tebi dika, Tebi slava prevelika… O, Isuse, budi hvaljen u sve vijeke vijeka – A M E N!!!