TOMIJEVI PUTOPISI – Prateći Wallacea, 1. dio

PIŠE: Tomi Kordić

Malezija mi nije bila visoko na ljestvici zemalja koje sam htio posjetiti. Njihov slogan- Truly Asia, mi također nije bio najjasniji, obzirom da sam ju doživljavao kao uređeniju, sterilniju i manje dinamičnu od ostatka Azije. I uistinu, dosta putnika posebno backpackera korisiti Maleziju, odnosno Kuala Lumpur samo kao odskočnu dasku za daljnja lutanja po ovom dijelu svijeta.

Kakva greška!

Malezija je osvježenje, balans, onaj korak više koji ti često nedostaje u Indokini. I onda, kad joj daš samo malu priliku, dobit ćeš puno više nego što si mogao zamisliti. Eklektičnost ovdje ne umara. Posložena je u ravnoteži, kao dobro orkestriran vatromet.

Možda sam samo stariji, ali izostanak prave backpacker scene, meni je ovdje bio ugodno iznenađenje. Sama država postavila je neke standarde o tome, kakav tip turista ne želi u svom dvorištu i na razne načine, provodi to i u praksi. Više cijene i mirniji noćni život nego kod njihovih sjevernijih susjeda, ostavili su Maleziju ipak u izvornijem obliku od onog u što se pomalo pretvaraju sve visokoturističke destinacije.

Jutro u Kuala Lumpuru nas je dočekao oblačno i sparno. Ne u onoj mjeri kao kad kod nas kreće pred ljetnu oluju, više onako kao da sparina ovdje drži neku konstantu i utkana je svaki dan i svaki pokret. Meni je bila podnošljiva i ni malo ograničavajuća. Mojim suputnicima, kojima je ovo bio prvi izlet u JI Aziju, ipak nešto malo manje podnošljiva

Nekoliko dana provedenih ovdje,  pokazalo nam je, da što god pomislimo da bi ovaj grad mogao imati iza ugla, on je to i imao. Svakim sljedećim kvartom, dijelom grada, ulicom, fraza kako je ovo truly asia sve je više dobivala na vjerodostojnosti. Uz većinske malajce, velik dio populacije čine kinezi i indijci i pregršt ljudi i nacija iz cijelog svijeta. Ovaj grad je odraz utjecaja svakog od njih.

I? Što ima u Kuala Lumpuru? SVE!

Ultramoderni centar grada, s ogromnim neboderima, nezaobilazni Petronas towers, KL Menara tower, Batu špilje, predivno uređeni parkovi, kupališta usred parka, savršena mreža javnog transporta, desetci shopping mallova sa najekskluzivnijnim brandovima, uredi multinacionalnih korporacija..

Par blokova dalje, mirisi klasične Azije, štandovi street fooda, slano, slatko, ljuto, kuha se u velikim kotlovima za juhu, prži se u wokovima koji izviruju iza ogromnih plamenih jezika. Sve je ukusno, svježe, jer sve će se prodati još danas. Na nogama smo od zore do sumraka i po 11 sati na dan. Teško je stati, kada je već sljedeća ulica, prilika za doživjeti nešto novo.

Kontrasti su zapanjujući, i mislim da zbog toga ovaj grad ne može nikada dosaditi. Ako se želite osjećati kao kod kuće ili osjetiti duh prave Indije, Kine..Bukit Bintang, Petaling, Downtown, Brickfields, Chinatown..Sve što poželite je uvijek nekoliko koraka dalje. I svi ti oblici opet poprimaju novo ruho kako pada noć. Tada, kao da se sve još dodatno pojačava, i svjetla i boje i oblici i okusi.

Večeri uglavnom završavamo u potezu ulica oko živopisne Jalan Alor. Kada bi na brzinu morali uhvatiti dojam svega onoga što ovaj grad jeste, to bi u svojoj reduciranoj formi bio upravo ovaj splet audio vizualno olfaktivnog iskustva, a ako bi trebalo izvući samo jednu asocijaciju na te večeri to bi bilo “deep fried everything i moćni durian”   Voće koje se meni sviđalo otprije, i koje nikog ne ostavlja ravnodušnim. Obično nemam problem s opisima stvari, ali kod duriana ću se suzdržati, jer jednostavno nema načina prenijeti sve ono što se događa u isti mah. Jedni ga obožavaju, drugi mrze iz dna duše ali nikom ga ne možete opisati dok ga ne proba sam. Tu su i nezaobilazni sladoledi od kokosa, jackfruit, mango i ostala klasična ponuda JI Azije koja se mojim prijateljima ipak svidjela u daleko većoj mjeri

Kuala Lumpur je uistinu prava svjetska metropola, koji veličinom možda zaostaje za ostalim azijskim metropolama, ali sadržajem premašuje dobar dio njih. Rado bih se vratio u ovaj grad, kad god bih imao priliku za to, jer imam dojam da mi je tek počeo pričati svoje priče…