Tomislav Dasović (Večernji list): Kemija iz Rusije je ishlapjela, ali možemo se izvući uz poneki bljesak, poput Perišićevog protiv Čeha

Dvije utakmice, jedan bod. To je učinak Vatrenih u dosadašnjem dijelu Eura u kojem su naši reprezentativci, podsjećamo, na Wembleyu izgubili od Engleza (0:1), pa potom remizirali kontra Češke. Nisu to rezultati koji iniciraju osmijehe na licima, zadovoljstvu nema mjesta. Ima tek za nadu da ćemo sljedećeg utorka nekako – premda ne znamo (još) kako – slomiti Škote i ugurati se u osminu finala kontinentalne smotre.

Kako je odrađenih 180 minuta i ono nešto nadoknade doživio Tomislav Dasović, sportski novinar Večernjeg lista, dugogodišnji kroničar hrvatske nogometne scene koji već desetak dana u Rovinju „iz prvoga reda” prati što se događa u reprezentativnom kampu?

– Ne možemo biti zadovoljni nastupima naše reprezentacije na Euru. Ako bismo trebali izvući neki pozitivan diskurs iz prva dva nastupa, onda je to ohrabrujuća samokritičnost izbornika i reprezentativaca. Svjesnih da su njihove izvedbe daleko ispod nekadašnje razine. Te izvedbe za mene nisu iznenađujuće, jer davno smo konstatirali kako je kemija iz Rusije ishlapjela. Međutim, činjenica kako je izbornik duboko svjestan krize i kako, barem takav dojam ostavlja, duboko promišlja kako izvući maksimum iz momčadi, daje neku nadu da se stvari mogu pokrenuti. Dojmljive igre možda i dalje neće biti, ali bljeskove naših majstora, poput Perišićevoga protiv Čeha, uvijek možemo očekivati. Da, očekujem da će neizreciv koncentrat talenta, njihova nogometna klasa, lucidnost i sposobnost snalaženja pod pritiskom na kojega su Hrvati naviknuti, a Škoti nisu, prevagnuti u toj utakmici u korist Hrvatske – napominje Dasović, dobitnik laskave nagrade Hrvatskog zbora sportskih novinara za najboljeg sportskog novinara u 2019. godini, koji već godinama pažljivo motri i bilježi zbivanja u našem nogometu.

Naš sugovornik precizno je detektirao detalj koji bi naciju trebao kudikamo više brinuti od evidentiranog grča na Europskom prvenstvu:

– Naime, prateći Euro i strastveno bodreći Hrvatsku, rijetko tko gleda širu sliku, a ona u ovom času nije imperativ plasmana u osminu finala, nego priprema selekcije za završnicu kvalifikacija za SP 2022. godine. Nije naš strateški cilj osvajanje Eura, nego plasman na Svjetsko prvenstvo u Kataru. I u tom smislu, dojam je da izbornik prilično kasni s ubrizgavanjem svježih doza krvi. Mi u odnosu na SP u Rusiji nismo napravili nikakvu smjenu generacija, nego smo u momčad uveli tek nekolicinu novih lica, poput Vlašića, Brekala ili Bradarića, koji uopće ne igra, te Gvardiola i Ivanušeca tek sada na Euru, dok Petkovića ne svrstavam u mlade snage. Utakmicu sa Česima počela su čak devetorica igrača koja su igrala i u Rusiji prije tri godine, što je OK i prihvatljivo, ali u ‘kvoti 26’ trebala su biti barem još trojica iz mlade vrste za koje mislimo da mogu brzo postati A reprezentativci. Na čijim mjestima? Objektivno, uz dužno poštovanje prema njihovoj kvaliteti i zaslugama, iskusniji igrači poput Badelja, Kalinića, Sluge, čak i Oršića, teško mogu biti od koristi na Euru, dok bi primjerice mladići poput Šempera, Vuškovića, Čoline, More ili Majera mogli na Euru skupljati dragocjeno iskustvo kako bi možda već na jesen bili spremni uskočiti u kopačke A reprezentativaca.

U završnim rečenicama Dasović je pokušao proniknuti i razloge slabijih dosadašnjih izdanja Hrvatske na ovom Europskom prvenstvu. U pripremi za veliki turnir, poput aktualnoga, ključan je element ozračje unutar kruga reprezentativaca…

– Posve točno, ali važno je i ozračje u cijeloj nogometnoj obitelji. Tu tzv. kemiju uvijek će pokrenuti veliki rezultat; sjetimo se kako je Dalić u jesen 2017. unutar samo tri dana uspio okrenuti priču u pozitivu. Mrtvilo i beznađe nakon remija s Finskom poništila je velika pobjeda u Kijevu koja je bila zametak neponovljive ruske bajke. Danas je situacija ponešto drugačija, budući da je reprezentacija ispraćena na Euro uz snažan odjek potresa u Kući nogometa. Prevrat u Savezu, odnosno bubnjanje o Šukerovoj smjeni, koja se u ovom trenutku doista čini se neizbježnom, naravno nije i ne može nikada alibi za lošije nastupe reprezentacije, ali ta zbivanja sigurno nisu pomogla stvaranju pozitivnoga ozračja. Niti djelovala stimulativno na igrače, koji tog Šukera sigurno poštuju. Uostalom, na Euru ga susreću na svakoj utakmici – naglašava Dasović u zaključku.