Tomislav Mazalović, kapetan Intera, a nekoć Cibalije: Nikad se neću naviknuti da sam u Vinkovcima gost!

Tomislav Mazalović, FOTO: sportnews.hr

U Vinkovce ove subote stiže Inter. Zaprešićke Žuto-plave nešto prije 15 sati prema središti igrališta pokraj Bosuta povest će kapetan Tomislav Mazalović. Naš dečko, iz Andrijaševaca. Inače, najmlađi kapetan u Cibalijinoj povijesti. U odsustvu kartoniranog Leutara ozlijeđenog Bagarića kapetansku vrpcu tada  jedva punoljetnom Mazalu dao je Stanko Mršić.

Bilo je to u studenom 2008. godine, prva utakmica protiv Dinama, njihov kapetan bio je Bišćan. Činilo mi se kao da sanjam. Odigrali smo 1:1, za nas je zabio Šlajfo, za njih Sammir. Uspomena za cijeli život – prisjeća se Mazalović. 

Ovosubotnje gostovanje u Vinkovcima nije mu prvo iskustvo ovakve vrste. Premda, prema vlastitom priznanju, teško se privikava na činjenicu da je u Vinkovcima gost…

Igrao sam u Interovu dresu u Vinkovcima već šest puta, ali uvijek je osjećaj vrlo neobičan. Nikad se neću naviknuti da sam u Vinkovcima gost. Moram biti savršeno koncentriran da ne zamijenim svlačionice, pa ne završim u domaćoj, ha, ha, ha…

U kojoj danas, međutim, nema njemu mnogo znanih lica…

Samo Rugašević, moj cimer iz zajedničkih vinkovačkih dana. I naravno, trener Tomić, također bivši suigrač, veliki pozitivac. Nikoga drugoga praktički ne poznajem, osim iz viđenja. Teško mi je to komentirati. S jedne strane potpuno mi je neshvatljivo da u drugoligaškoj Cibaliji nema više domaćih igrača, a s druge strane poznato mi je u kakvom je klub stanju. Omladinska škola ne producira ni izbliza kao prije desetak godina. Primjerice, one sezone kada smo bili treći u Prvoj HNL, odmah iza Dinama i Hajduka, bilo je vrlo malo igrača sa strane, čini mi se samo Kresinger. Žao mi je što je danas tako, ali drugačije nije ni u drugim sredinama. Evo, i kod nas u Interu samo je jedan dečko iz Zaprešića.

U Interu situacija nije sjajna, ne samo bodovna, Inter je tek 15. u konkurenciji 18 drugoligaša. Nije tajna da je za štošta kriva financijska nestabilnost. Uvjeti su bliži neimaštini nego izobilju.

Nije dobro, daleko od toga. Ali, trudimo se, ne damo se, borimo se… Ekipa se osula, iz onih prvoligaških dana osim mene ostali su još samo Barić i Soldo. Da, i naš Matković koji je nedavno operirao koljeno.

Mazalo i suigrači prema Vinkovcima će krenuti nakon današnjeg popodnevnog treninga. Hoće li uspjeti skoknuti do svojih u Andrijaševce, k mami Jadranki i tati Mati?

Skoknut će oni do Vinkovaca, brat Josip živi na Lapovcima, kod njega ćemo se malo podružiti.

Za kraj, može neka prognoza za sutrašnju utakmicu u kojoj, zapravo, Mazalo ne može izgubiti, a dobar mu je i ”iks”…?

Tako ispada, moji su i jedni, i drugi. Ali, podrazumijeva se da ću, koliko god bilo komplicirano, emocije morati ostaviti zaključane u svlačionici. I učiniti sve da Inter sutra dobro odigra. I dobro prođe. A dobro je sve osim poraza. Uglavnom, predosjećam da će biti neizvjesno i napeto, otvoreno i intrigantno – zaključio je Mazalo koji je u dosadašnjim utakmicama protiv Cibalije, a odigrao ih je već četrnaest, osam puta pobijedio, četiri puta remizirao i samo dvaput izgubio.