Tomislav Panenić, kandidat za župana, o vinkovačkoj tržnici: Nisu dovoljni samo novi štandovi i parkirna mjesta…

Subotnje jutro većini je posebno drago jer nakon napornog tjedna i obaveza koje smo imali možemo odvojiti vrijeme za sebe. Odlazak na vinkovačku tržnicu je uvijek bio poseban ritual, a pune ruke domaćih proizvoda zadovoljstvo u povratku. Jučerašnju je tržnicu, uz uobičajeno šarenilo boja, okusa i mirisa brojnih lokalnih proizvoda obilježio (i) festival brojnih kandidata koji su prikupljali potpise za nadolazeće lokalne izbore. Već se sada prilično je izvjesno kako su pred nama izbori s nikad većim izborom kandidata i – pretpostavlja se – malokad napetijim izbornim rezultatom. Dok nam se u proteklim izbornim uglavnom nudila ponuda uhodanih stranačkih mašinerija i poneka nezavisna lista, sada su se brojne stranke skrile iza pojedinih nezavisnih kandidata.

Kao što je uvijek zanimljivo porazgovarati s ljudima s druge strane štanda, ovaj smo put razmijenili smo rečenicu-dvije s Tomislavom Panenićem, nezavisnim kandidatom za župana. Na izbore izlazi sa svojom nezavisnom listom iza koje nema stranačku mašineriju. Zadovoljan je, kaže, potporom građana i uvjeren – naglašava i to – kako će prikupiti dovoljan broj potpisa za službenu kandidaturu, odnosno minimalno 1.500.

S njim smo prokomentirali i jednu ozbiljnu temu; vinkovačka tržnica desetljećima je bila jedno od življih mjesta u gradu, barem srijedom i subotom, pa je mnogima teško gledati ovo njezino očigledno propadanje praćeno zatvaranjem okolnih lokala. Zanimljivo je njegovo stajalište o tom problemu.

– Gradska tržnica ogledalo je suradnje odnosno nesuradnje grada i općina u okruženju. Mnogo je stvari koje treba mijenjati. Svatko gleda samo sebe, a ne shvaćaju da svi skupa nazadujemo. Suradnja se provodi po inerciji, uglavnom među jedinicama koje su nastale iz iste bivše socijalističke općine te se svela samo na osiguranje osnovnih lokalnih usluga, poput javnog prijevoza ili komunalija, a i to je suočeno s brojnim problemima. Zajednički ekonomski razvoj je neki treći plan, bez ikakve zajedničke vizije – rekao je Panenić.

* Koje biste uzroke nesuradnje istaknuli kao prioritete u rješavanju?

– Problemi su na svim razinama. Jasno moram reći da gradovi moraju postati ključni nositelji zajedničkih inicijativa. Trenutno kao da su na ulazima u grad postavljene nevidljive barijere. Ukoliko javni prijevoz ne odgovara potrebama radnih mjesta koja su većinom u gradu, ukoliko otežava odlazak liječniku ili drugim ustanovama u gradu, ukoliko ne zadovoljava potrebe opskrbe potrebnim proizvodima i uslugama, za očekivati je iseljavanje naših stanovnika u neko drugo područje gdje je taj problem kvalitetno riješen. Ukoliko obitelj koja radi ne može osigurati dječji vrtić ili školu za svoje dijete, traži neko drugo rješenje. Nažalost, iseljavanje često nije samu smjeru najbližeg grada već sve češće u smjeru Zagreba ili inozemstva.

* Što bi se, primjerice, trebalo mijenjati u radu tržnice?

– Svi će se složiti da bi u tržnicu trebalo značajnije investirati kako bi se osuvremenila, uredili prodajni štandovi, osigurala parkirna mjesta i slično. Međutim, iskustvo drugih uređenih tržnica nam govori da samo to nije dovoljno. Klasično rečeno, tržnica je mjesto susreta ponude i potražnje. Potražnju čine stanovnici grada, kao i svi oni koji dođu iz okruženja. Da bi ih što veći broj dolazio mora biti osigurana raznovrsna i kvalitetna ponuda po pristupačnoj cijeni. Grad i okolne općine moraju iznaći zajednička rješenja potpore nastajanju i razvoju prvenstveno poljoprivrednih proizvođača koji će svojom ponudom moći konkurirati trgovačkim lancima. Ako se stanovništvo okolnih sela bude odseljavalo jednostavno neće biti proizvođača, a tada će i tržnica nestati. Ne mogu se niti grad niti općine izuzeti iz odgovornosti što svojim stanovnicima ne pružaju maksimalnu moguću uslugu.

* Kako predviđate budući smjer razvoja usluga našim građanima?

– Ne postoji jasan stav države da svaki građanin mora imati podjednake lokalne usluge te u mnogo slučajeva nije niti zakonski određeno. Dodatno se, politički ili interesno, forsira nejednakost lokalnih jedinica. Često je kapacitet lokalnih jedinica vrlo nizak, ne samo mjereno brojem nego i potrebnom stručnošću službenika, da bi se realizirali projekti suradnje. Pred našim lokalnim vlastima je nužan izazov ostvarenja široke suradnje kako bi se osigurale ne samo temeljne usluge građanima već i potaknule brojne nove suradnje. Sadašnje zatvaranje u unutar vlastitih granica gradova i općina koje ljudski i gospodarski nestaju nema budućnost – zaključio je Panenić.