Tri desetljeća rada, ljubavi, žrtve i molitve Caritasa Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova

Tekst i foto: Snježana Kraljević

Caritas Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova na sedmu vazmenu nedjelju svečanim je euharistijskim slavljem u župnoj crkvi, koje je predslavio đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit mons. dr. Đuro Hranić, proslavio 30 godina rada i djelovanja u svojoj župnoj zajednici i Đakovačko-osječkoj nadbiskupiji.

Koncelebrirali su tajnik Nadbiskupskog ordinarijata Đakovačko-osječke nadbiskupije Domagoj Lacković, ravnatelj Caritasa Đakovačko-osječke nadbiskupije doc. dr. sc. Drago Tukara, svećenik u miru Vladimir Mikrut, župnik Župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Vrbici Vlado Karačić i domaći župnik preč. Stjepan Krekman.

Prije početka misnoga slavlja domaći župnik preč. Stjepan Krekman uputio je riječi pozdrava i dobrodošlice:

– Ova proslava Caritasa jest ljubav. Tom ljubavlju nastojimo da doista bude ostvarena u našem životu i pokušavamo što potpunije učiniti i izvršiti ono što je Krist rekao: ‘Što god učiniste jednom od moje najmanje braće, meni učiniste.’ Pokušavamo to raditi. Nastojimo vršiti djela ljubavi 30 godina, znači i žrtve i molitve i predanja. Drago mi je, Oče nadbiskupe, da ste prihvatili ovu večernju svetu misu, da zajedno kažemo Bogu hvala. Hvala za 30 godina Caritasa, hvala za volontere koji su ovdje, ali i za sve one koji su prošli kroz Caritas, koji su ostavili sate i sate,i kako često puta znaju reći:’ Učimo o ljubavi!’ I mnogo su naučili o ljubavi u životu. Drago nam je što se ovdje s nama, Oče nadbiskupe, što želite s nama podijeliti ovu radost, i potaknuti nas da ustrajemo dalje u ljubavi, u radu u Caritasu, da dođemo do svih onih, i da dođu k nama svi koji su nas potrebni – rekao je ivankovački župnik preč. Stjepan Krekman.

A voditelj Caritasa Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu Milan Stjepanović uručio nadbiskupu Hraniću svijeću sa znakom Caritasa i tekstom 30 godina djela ljubavi, a volonterka Mira Šimić buket cvijeća.

– Mi večeras, na osobit način, dragom Bogu zahvaljujemo za 30 godina neprekidnoga djelovanja Caritasa vaše župne zajednice koji se afirmirao kao jedna od najaktivnijih župnih karitativnih skupina, i koja djeluje u kontinuitetu. I na osobit je način poznat, ne samo na području čitave naše nadbiskupije, nego i izvan, projekt tzv. ‘Kućnoga hospicija’, kojim dijelite i posuđujete bolničke krevete svim bolesnicima koji se nađu kod kuće i kojima je potrebna trajna pomoć zbog toga što su nemoćni i trebaju njegu u kući. Zahvaljujemo dragom Bogu za to djelovanje, a na osobit način danas zahvaljujemo vama, dragi članovi te župne karitativne skupine, koji, ne samo u tom projektu, nego i na različite druge načine, i drugim projektima, sukladno potrebama koje se pojave, a koje se mijenjaju, vodite računa i brigu o starima i bolesnima, o potrebitima, siromašnima na području vaše župne zajednice i podržavate i taj projekt ‘Kućni hospicij’, koji je nadišao mogućnosti i potrebe vaše župne zajednice – rekao je nadbiskup Đuro Hranić podsjetivši kako je u vrijeme Domovinskoga obrambenoga rata ivankovački župnik bio Vladimir Mikrut, sada svećenik u miru, kada je trebalo odgovoriti karitativnim potrebama, započeo to karitativno djelovanje sa župljanima i animirao ih, dok je preč. Krekman po dolasku nastavio to svesrdno nastavio podržavati.

U Službi riječi čitali su volonterke Caritasa Mira Šimić i Ana Štetić te voditelj Caritasa Milan Stjepanović. A u homiliji je nadbiskup Hranić govorio o ljubavi:

– Bog je na sebe uzeo ljudsko lice, poziva nas na ljubav, ali i da budemo veći od sebe, da velikodušno ljubimo, da nam bude važna druga osoba. Ne možemo ljubiti Boga zanemarujući potrebne među nama.

Karitativno djelovanje u Crkvi je jedno od tri bitne dimenzije života Crkve. Nadbiskup Hranić je istaknuo kako je euharistijski stol izvor Caritasa i mjesto gdje se Caritas rađa i obnavlja, a Božja riječ poziva da među nama vlada ljubav na sliku Presvetoga Trojstva. Suradnici u Caritasu se umore osobito onda kada se udalje od euharistijskoga stola, nedjeljne euharistije, od snažnoga molitvenoga života, od osobnoga sjedinjena s Isusom.

– Ako nema te topline vjere i osobnoga odnosa prema Isusu Kristu, kako onda može biti ljubav prema drugoj osobi? Trideset godina rada zahtijeva puno truda, žrtve i ljubavi. Dok svi dajete svoj doprinos, ipak, na osobit način gospodinu Milanu Stjepanoviću zahvaljujem od srca jer je tijekom svih 30 godina bio animator i stup svih vas unutar župne karitativne skupine. Molimo da sve nas Gospodin zahvati i ispuni svojom ljubavlju, kako bismo mogli biti svjedoci Njegove dobrote i ljubavi, kako bi se i među vama, unutar župne karitativne skupine, onda i u vašem odnosu prema drugima, osobito prema onima koji su u potrebi, moglo kazati: ‘Gledajte kako se ljube, koliko je dobrote među njima!’, i da to bude znak našega kršćanskoga raspoznavanja – prisnažio je nadbiskup Hranić koji je nakon popričesne molitve uručio Miri Šimić priznanje za 27 godina karitativnoga rada, skrbi o siromašnima, bolesnima i ostvarenjima Božje ljubavi u djelima Caritasa.

Isto priznanje, a za 30 godina, uručio je Milici Stjepanović. Priznanja su uručena i domaćem župniku preč. Krekmanu i nadbiskupu Hraniću. Zahvalnicu i Zlatnu plaketu Đakovačko-osječke nadbiskupije za predani, požrtvovni i velikodušni rad u Caritasu Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu, za solidarnu ljubav prema bolesnicima i osobama koje su pogođene siromaštvom i poteškoćama, te za doprinos snaženju i djelovanju karitativne skupine Župe Rođenja sv. Ivana Krstiteljau Ivankovu, nadbiskup Hranić uručio je voditelju Caritasa Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja u Ivankovu Milanu Stjepanoviću.

U prepunoj ivankovačkoj crkvi pjevanje je predvodio domaći župni mješoviti zbor sa zborovođom i orguljašem Ivanom Benkovićem i orguljašicom Brankom Tomić, a nakon misnoga slavlja u maloj sali „Laura“ u Ivankovu, upriličena je svečana večera za 30 godina djela, ljubavi, žrtve i molitve, tijekom koje su uručena priznanja volonterima i suradnicima koji su svojom nesebičnošću pomogli u humanitarnom radu, skrbi o siromašnima, bolesnima i ostvarenjima Božje ljubavi u djelima Caritasa.

Tom je prigodom preč. Krekman priznanja uručio: svećeniku u miru Vladimiru Mikrutu, Vukovarsko-srijemskoj županiji čije je priznanje primila zamjenica pročelnika Upravnog odjela za zdravstvo i socijalnu skrb Andrijana Dujmić, Općini Ivankovo čije je priznanje uručeno načelniku Marku Miličeviću, novinarkama Zrinki Perić i Snježani Kraljević, ravnatelju Gradskog društva Crvenoga križa Vinkovci Branku Tomiću.

Nadbiskup Hranić priznanja je uručio volonterima: Marijanu Kožulu, Slavku Maršiću, Ana-Mariji Klobučnik, Mati Medvedu, Kati Medved, Ruži Mesić, Jasminki Fijačko, Mariji Petričić, Ružici Matanić, Mateju Mandiću, Željku Stipiću, Kristini Borić, Željku Nađu, Marici Tomašević, Mili Kordiću, Kazimiru Stjepanoviću, Blanki Stjepanović, Martini Šincek, Krunoslavu Antunoviću, Ivici Bariću, Marku Stjepanoviću i Mirjam Stjepanović. Priznanja su uručena i prijateljima Caritasa Tomislavu Ragužu i Vladimiru Ragužu. Volonteri Caritasa svom su šefu Mikiju, kako ga od milja zovu, darovali tortu i ručni sat s ugraviranih 30 godina Caritasa.

Caritas Župe Rođenja sv. Ivana Krstitelja iz Ivankova osnovan je poput mnogih 1991. godine, tijekom početka Domovinskoga obrambenoga rata i agresije na Republiku Hrvatsku. Kako je Ivankovo na prometnici i izlazu iz Vinkovaca, u župi se smjestilo više od 1500 prognanika i izbjeglica iz slavonskih mjesta, te iz Bosne i Hercegovine. Caritas je objedinio sve moguće donacije upravo na jednom mjesto, skrbio i o domaćem stanovništvu koje je ostalo bez posla, te bio nositelj humanitarne pomoći u župi Ivankovo, i nekim okolnim župama. Mirnom reintegracijom dolazi polako do povratka prognanih i izbjeglih, te Caritas, posebno i prioritetno otvara posudionicu pomagala za bolesnike. Danas je to najveća posudionica u Hrvatskoj, ali i regiji. Trenutačno skrbi za 887 bolesnika, od kojih je 611 bolesnika na bolesničkim krevetima.

Voditelj Caritasa Milan Stjepanović za volontere kaže:

– Danas svi tvrde kako nemaju vremena. Što reći onda o ovim predivnim osobama koje ostavljaju stotine dnevnica kako bi služile drugima i žrtvujući nesebično svoje vrijeme? Oni uvijek imaju vremena, jer potrebno je samo shvatiti kako nam je vrijeme darovano i pripada dragome Bogu, a što ćemo mi odlučiti u tom vremenu, svakako uvelike ovisi o nama samima. U Caritasu konstantno volontira od 15 do 20 volontera svakodnevno. Na godišnjoj razini, odrade između 15 i 20 tisuća radnih sati, posvećujući svoj život najviše skrbeći o bolesnima i umirućima. U rad su uključeni i hrvatski branitelji koji su pronašli svoj put u Evanđelju kroz služenje bolesnicima. Moram istaknuti kao voditelj ove zajednice kako imamo volontere koji su uključeni godinama u svakodnevni rad Caritasa. Neki volontiraju i više od 20 godina, što osobno smatram kako je to jedna velika ljubav, i požrtvovnost za svoju Crkvu i ljude u potrebi, a posebno uvijek ističem one kojima je najteže, a to su naši teško bolesni i umirući.