Trideset godina kasnije – prava istina o Borovu Selu

Na današnji dan prije točno 30 godina Hrvatska je gorko zaplakala; dvanaestorica hrvatskih redarstvenika, pripadnika Posebne jedinice policije PU Vinkovci mučki su, iz zasjede, ubijeni u Borovu Selu. Taj 2. svibnja 1991. godine na određeni način predstavljao je neslužbeni početak Domovinskog rata, a tragičnom događaju prethodilo je zarobljavanje dvojice hrvatskih policajaca, Zvonimira Makovića i Dalibora Križanovića, koji su večer ranije zarobljeni tijekom ophodnje od strane srpskih terorista u Borovu Selu.

Tog kobnog četvrtka u akciji oslobađanja zarobljenih kolega poginuli su hrvatski policajci: Stipan Bošnjak (1955.), Antun Grbavac (1961.), Josip Culej (1966.), Mladen Šarić (1965.), Zdenko Perica (1965.), Zoran Grašić (1969.), Ivica Vučić (1961.), Luka Crnković (1970.), Marinko Petrušić (1966.), Janko Čović (1965.), Željko Hrala (1968.) i Mladen Čatić (1971.).

O tom događaju dosad su u javni prostor dospijevale (i) neke vrlo maglovite priče. Dijelom i zbog toga što su neposredni protagonisti akcije bili odveć samozatajni, pa su pred mikrofone jurišali pojedinci upitne vjerodostojnosti koji su u eter plasirali priče konstruirane na krilima bujne mašte. Danas, 30 godina kasnije, samo za portal Vinkulja.hr po prvi put o akciji u Borovu Selu progovorili su neki njezini neposredni akteri; zapovjednik voda Jedinice za posebne namjene PU Vinkovci Ivica Andabak te pripadnici spomenute postrojbe Zlatko Ereš, Franjo Levaković, Mile Plivelić, Josip Vincetić i Ivica Vranjić.