Ljubav prema zavičaju i ostavštini predaka ne možemo naučiti; nju dobijemo s majčinim mlijekom i nosimo u sebi dok dišemo, ona se osjeća u svakom koraku i svakom osmijehu još od najranije dobi. A ovakve slike dječje ljubavi i posvećenosti priči koju njihovi pradjedovi i prabake od davnina pričaju, samo Vinkovačke jeseni mogu naslikati i predstaviti na najljepši mogući način.
Nema veće sreće nego kada iznova postanemo svjesni kako ono što volimo i na čemu s ljubavlju radimo, ima sigurnu i sretnu budućnost. Nasmijana dječja lica, njihove pjesme, plesovi i neraskidiva prijateljstva stvorena u našem gradu, ono su najvrjednije što imamo. Vidjeli smo ih mnogo na današnjem svečanom mimohodu 52. Dječjih vinkovačkih jeseni, središtem Vinkovaca prodefiliralo je preko 2.000 malih čuvara hrvatske kulturne baštine iz 55 kulturno-umjetničkih društava…
