Prije otprilike godinu dana portal Vinkulja.hr tematizirao je golgotu koju je posljednjih godina prolazila Vinkovčanka Jasna Buhač-Starc. Posrijedi je, podsjetimo, bivša djelatnica Općinskom suda u Vinkovcima i Državnog odvjetništva, u kojima je odradila 37 godina staža, nakon čega je 2016. prešla raditi u Ministarstvo unutarnjih poslova, na radno mjesto stručnog referenta u uredu načelnika, Odjel za statistiku.
– Ondje sam, između ostalih, surađivala i s istražiteljem ratnog zločina na Ovčari Nikolom Kajkićem. Oboje smo optuženi za navodnu krivotvorinu jedne službene zabilješke o obavljenom razgovoru s jednom osobom – podsjeća Buhač-Starc koja je nakon naprasno prekinutih izvida o Ovčari najprije suspendirana, a potom joj je uručen i otkaz.
O svemu tome što je proživljavala duge četiri godine napisala je i izdala autobiografsku knjigu Povijest jedne laži – ‘Nisam roba s greškom’…
– Da, napisala sam autobiografsku knjigu o svojoj četverogodišnjoj golgoti koju sam proživljavala jer sam željela da javnost čuje, odnosno pročita i sazna pravu istinu. Ali, na tome nisam stala. Unatoč svemu što su mi učinili i što sam doživjela, uzdignute glave i s ponosom, odlučnija nego ikada, nastavila sam svoju borbu kako bih dokazala istinu, odnosno kako bih dokazala da ništa od ovoga za što su me optužili i zbog čega sam praktički završila na ulici nisam napravila i da nikada, niti u jednom trenutku, nisam rekla neistinu, niti sam bilo što pogrešno, a kamoli nedopušteno i protuzakonito učinila.
Uglavnom, nakon što joj je Službenički sud rješenjem izrekao „prestanak državne službe“ podnijela je tužbu Upravnom sudu. I…
– Tek na Upravnom sudu cijeli postupak proveden je pravedno i po zakonu! Provedeni su svi dokazi koje mi je do tada Službenički sud odbijao i nakon dugih pet godina Upravni sud donio je presudu u moju korist, odnosno poništio je rješenja Službeničkog suda o mom prestanku državne službe. Uspjela sam dokazati istinu i napokon se utvrdilo da su oni koji su me suspendirali zapravo postupali protuzakonito i da su oni zapravo krivotvorili dokumente kako bi mi mogli učiniti ovo što su mi učinili. Uništili život, ponizili me, zabranili raditi, u konačnici i narušili zdravlje.
Tko su oni?
– To u ovom trenutku nije važno. Oni znaju tko su. Njima ću se baviti nakon što presuda postane pravomoćna, jer postoji mogućnost žalbe. Zato bih zasad ostala suzdržana i oprezna, ali i dalje ustrajna u svojoj borbi za istinom. Ići ću do kraja, do Suda za ljudska prava, bude li trebalo. No, neće im biti svejedno. Kako vidimo, pravda je spora, ali dostižna. Sustići će ih, prije ili kasnije.
Slijedi zaključak:
– Bilo mi je zaista teško i preteško sve ovo proživljavati. Nikada nikome ne bih to poželjela. Ali, ponosna sam na sebe, ponosna što sam sve ovo izdržala i što sam uspjela ignorirati sve ružne priče koje su kružile nakon što mi se ovo dogodilo. Mnogo je onih koji su povjerovali u moju krivicu, a najviše me žalosti to što su u pitanju i neki ljudi koji su me dobro poznavali, godinama radili sa mnom, znali su kakva sam i koliko sam profesionalno i odgovorno obavljala svoj posao. Besprijekorno! Tužno je i to što su su mi neke kolegice i kolege okrenuli leđa. Prekinuli su sa mnom bilo kakvu komunikaciju, okretali su glavu kada bi me susreli na ulici… Ali, moje suze su prošle, a nečija sramota neće nikada. I na kraju moram samo zahvaliti onima koji su ipak ostali uz mene, podržavali me i vjerovali u moju nedužnost. Njima od srca jedno veliko HVALA!