Dvije projekcije u Vinkovcima rasprodane u samo 55 minuta.
Film „260 dana“. Redatelj Jakov Sedlar. Glumci dostojni puno većih produkcija. Priča koja je toliko uznemirujuća, mučna, istovremeno nevjerojatna, teška i ponosna. Film o kojem se priča već tjednima, koji se ne prikazuje u velikim kino dvoranama već ide od mjesta do mjesta po Hrvatskoj i privlači i više nego respektabilan broja gledatelja.
Priča o 260 dana zatočeništva Marijana Gubine i njegove obitelji u Dalju, u vrijeme početka srpske agresije na Hrvatsku, dirnut će vas do srži. Događaji koji ne bi poželjeli ni najgorem neprijatelju, stvari koje su normalnom i razumnom ljudskom biću nepojmljive, strahote koje može smisliti jedino samo zlo. To je doživjela njegova obitelj.
Ovakvih priča vjerojatno ima još najmanje 1260 koje nisu ispričane, žrtve koje su dale sve ovozemaljsko što se može dati, a dušu predale kao spas od ovozemaljskog pakla. Kada pogledate film bit će vam jasnije zašto je pogrešno danas sve koji osjećaju ljubav prema Hrvatskoj zvati ustašama, zašto je bogohulno izjednačavati žrtvu i agresora, tražiti od žrtava da se prave da se ništa nije dogodilo, praviti se da je to sve bio samo ružan san.
Bilo bi najlakše kada bi se mogli praviti da je to sve bio samo ružan san. Divim se gospodinu Gubini i vjerujem da je ono što su on i njegova obitelj prošli zlatnim slovima upisano kao cijena slobode svih nas.
Film je već sada postigao veliki uspjeh unatoč tome što ovaj film nije financiralo naše Ministarstvo kulture, koje poznato je financira razne druge, ruku na srce bogohulne događaje, unatoč tome što su ga dežurne novinarske antihrvatske veličine ismijale, pa i unatoč tome što je svoj put od knjige do filma tražio godinama.
Kada pogledate Marijanovu priču tada ćete možda i vi sve one koji danas imaju obraza reći da je Domovinski rat mit, da su ljudi koji su u njemu sudjelovali plaćenici, koji imaju obraza javno vrijeđati sve oni koji su umrli dok su branili ovu zemlju u kojoj oni sada žive kao bubreg u loju, koji uporno omalovažavaju sve ono na čemu se temelji slobodna i neovisna Hrvatska…da ne nabrajam više…kada pogledate ovu istinitu priču tada ćete možda i vi shvatiti zašto neke ljude danas s pravom možemo smatrati izdajnicima svog naroda koji svojim djelovanjem u miru rade ono što su u ratu radili ljudi koji su bili na suprotnoj strani od nas.
Ne zaboravite da je netko podnio pakao na zemlji i žrtvu koju vi ne možete ni zamisliti da bi danas vi i vaša djeca živjeli u slobodi. Sjećanje nije mržnja, istina o Domovinskom ratu nije izmišljena priča. Učimo iz svoje prošlosti, učimo djecu da ne mrze, ali učimo ih poštovati žrtvu, poštovati ljude, poštovati život.
Ne zaboravite da ste dužni učiti svoju djecu tko su i što su, kojem narodu pripadaju i na kojim temeljima odrastaju.
Neka dragi Bog Marijanu i njegovoj obitelji bude snaga iz dana u dan.
