Danas je blagdan Sv. Franje Asiškog, sveca koji je utemeljio franjevački red.
Prema predaji Bog je svetom Franji povjerio zadaću obnove Crkve kada mu se obratio riječima: “Franjo, pođi popraviti moju kuću, jer vidiš kako se ruši!”
Sveti Franjo je tako započeo svoje poslanje koje je i danas nadahnuće. Uzor je mnogim mladićima koji se odluče poći redovničkim putem, a mnogi pastiri koji su sačuvali naš narod i koji ga i danas vode upravo su franjevci koji nasljeduju nauk svog utemeljitelja.
Sveti Franjo rođen je u bogatoj obitelji, kao mladić živio je bezbrižno, sanjajući o viteštvu, čak se pridružio i vojsci, no umjesto vojne slave završio je u zarobljeništvu. Nakon toga Franjo više nije bio isti. Stigla ga je duhovna kriza, počeo se mijenjati, provodeći vrijeme u osami i razmišljanjima.
Kada je u crkvici svetog Damjana začuo glas koji mu govori: „Pođi popraviti moju kuću!“ to je na prvu shvatio tako da je doslovno počeo s obnovom građevine, trošne crkvice sv. Damjana u Asizu, prodavajući svoj imetak da bi stekao sredstva za taj pothvat.
To je privuklo mnoge druge koji su mu počeli pomagati, uskoro se njihovo djelovanje proširilo na pomaganje potrebitima svake vrste, a pokretu se pridruživalo sve više i više ljudi. Njegovo temeljno nadahnuće je ono koje nalazimo u riječima svetog Evanđelja po Mateju, siromaštvo, ponizno predanje i pouzdanje u Boga i propovijedanje Radosne vijesti Božjemu narodu.
Franjo je odabrao seljački habit opasan bijelim konopom, i zajedno sa svojim “redom manje braće” krenuo u obnavljanje Crkve. Kako ih je bivalo sve više Franjo je odlučio donijeti pravila prema kojima će djelovati. Ta pravila poznata su kao Formula života. Franjo je od pape zatražio dozvolu za takvu organizaciju, a Papa Inocent III. je 1210. godine odobrio njihov način života.
Upravo se 1210. godina smatra godinom kanonskog utemeljenja Reda manje braće. Franjo je osnovao i drugi franjevački red, “Red siromašnih gospođa” za kojeg je zaslužna sveta Klara Asiška, te konačno i treći franjevački red, svjetovni red. Svojim propovijedanjem dopirao je do srca ljudi te su se mnogi obraćali i počeli iskreno živjeti vjeru.
Bio je zaređen za đakona, no smatrao se nedostojnim svećeničkog poziva te nije pristupio ređenju. Život je ispunio neumornim služenjem i evangelizacijom, a poznato je da je u mističnom iskustvu zadobio stigme, Kristove rane. Umro je na glasu svetosti 1226. godine na mjestu koje odredilo njegov život, pokraj crkvice Porcijunkule.
Svetim je proglašen samo dvije godine kasnije, 1228. Njegovi zemni ostaci nalaze se u bazilici svetog Franje u Asizu, koja je izgrađena nakon njegove smrti.
Njegov život nadahnuće je i danas, a niegova ostavština je duhovno blago Crkve. Svim članovima franjevačkog reda čestitamo blagdan njihovog zaštitnika i utemeljitelja i neka nas sve prati njegov zagovor!
Sretan imendan svima koji nose ovo veliko ime!