Vinkovački Brazilac Jonathan: Imam za koga navijati u polufinalu, moji svakako idu dalje!

Jonathan Willian Caciquinho Ricaldoni Ferreira FOTO: db

Jonathan Willian Caciquinho Ricaldoni Ferreira. Pet (prez)imena i – dvije domovine!

– Rođen sam 26. kolovoza 1998. u gotovo tromilijunskom Belo Horizonteu, glavnom gradu Minas Geraisa, jedne od 26 saveznih država u Brazilu – pripovijeda nam 24-godišnji brazilski prijatelj koji od srpnja 2019. živi u Slavoniji.

Na istok Hrvatske stigao je preko menadžerske agencije, zajedno s još 15-ak sunarodnjaka. Jedini od njih je ostao ovdje.

– Prve dvije godine živio sam u Jarmini, a Vinkovčanin sam od srpnja prošle godine. Živim na Lapovcima – dodaje Johnny, kako ga od milja zovu, koji je u Hrvatsku stigao sa snovima o europskoj nogometnoj karijeri.

U Brazilu je igrao za Cruzeiro i Gremio Atletico Sampaio s kojim je imao potpisan i profesionalni ugovor. No…

FOTO: Gremio Atletico Sampaio

– San svih brazilskih nogometaša je dolazak u Europu. Ovdje se bolje živi, bolje zarađuje. Tako sam i ja došao u Hrvatsku. Najprije sam igrao u Borincima, pa u Zrinskom iz Bošnjaka, Tomislavu iz Cerne, a jesenas u Županji ’77. Iskreno, očekivao sam bolje klubove, u 2. ili 1. ligi, ali negdje je zapelo, pa ne živim od nogometa.

Živi od plaće u Vinki, a nogometni honorar mu je dodatni džeparac.

– Zadovoljan sam, sretan. U Hrvatskoj živim bolje nego što bih živio u Brazilu. Moja mama Andrea je učiteljica, a tata Alexandre radi dva posla, kućni je majstor i zaštitar u noćnom klubu. Njihove tri plaće iznose otprilike koliko i moja zarada ovdje. Uspijem ponešto i uštedjeti, svaki mjesec mami i tati pošaljem 100 eura.

Halo, mama… U Vinkovcima mi je super!

Dok govori o Vinkovcima, iz usta mu ispadaju bomboni…

– Jako mi je lijepo ovdje. Ljudi su vrlo pristupačni, prijateljski raspoloženi, spremni pomoći. Ne mogu naći pravu riječ zahvale za ono što mi je ovdje pruženo.

Sviđa mu se i slavonska hrana, djevojke također. Pardon, djevojka. Srce mu je zarobila jedna Rahela.

– Definitivno se vidim ovdje i u budućnosti. Želim kupiti kući, zasnovati obitelj, nadam se da će mi uskoro doći i roditelji u posjet, želim da vide kako sam se ovdje lijepo snašao. Jako mi nedostaju, u ove tri i pol godine vidjeli smo se samo jednom, za prošli Božić kada sam bio prvi put u Brazilu nakon 2019. – govori nam Jonathan uz kombinaciju smijeha i osmijeha, što dovoljno govori o vedrini njegova karaktera, i to na vrlo dobrom hrvatskom jeziku na kojem poručuje:

– Hrvatska je moja druga domovina, a Vinkovci moj drugi dom!

Jonathanove dvije domovine ovoga petka na Education City stadionu u Dohi igraju za prolazak u polufinale Svjetskog nogometnog prvenstva.

– Eh… Bilo bi mi puno lakše da igraju u skupini i da je nijednoj reprezentaciji utakmica nije sudbonosna, nego prestižna. Ovako…

Ovako…?

– Teška srca ću navijati za Brazil. Ali, bit će mi lakše zaspati ako Brazil izgubi i dalje ode Hrvatska za koju sam navijao u svim dosadašnjim utakmicama na ovom Mundijalu. Tako da, u svakom slučaju, imam za koga navijati u polufinalu, moji svakako idu dalje.

Brazil je favorit?

– Pa, realno jeste. Iako, veći favorit bila je Španjolska protiv Maroka. Argentina protiv Saudijske Arabije pogotovo. Brazilski portali pišu o tome da Hrvatska nije težak protivnik i već razmišljaju o polufinalu s Argentinom. Pogrešno i opasno. Hrvate nikad ne smiješ otpisati. Za Brazil je važno je da se Neymar oporavio i odmorio. Obožavam ga, on je moj idol.

Koga posebno cijeni iz hrvatske reprezentacije?

– Modrić je igrač o kojemu ne treba trošiti riječi. I Gvardiol je svjetska klasa, čudesno igra taj dečko. Malo me ipak buni što Hrvatska nije baš imala kreativnost u ove četiri dosadašnje utakmice, a ima vezni red kao možda nijedna reprezentacija na svijetu. Hrvatska zna igrati na rezultat, to je velika kvaliteta.

Prognoza za petak?

– Pobjeda Brazila 2:1. Nadam se da Brazil nakon toga može otići do kraja. Preko Argentine u polufinalu i Portugala u finalu – dodaje na kraju Jonathan.