Vinkovci kao Černobil, zeko traži majku, trešnja u cvatu i – čudu

Ne, nije Černobil. Vinkovci danas prijepodne. Gradske ulice puste, nigdje nikoga, ni slučajnog putnika namjernika. Tek poneki zlosretnik na službenoj dužnosti – koja valjda podrazumijeva i kratki espresso – nesklon objektivu našeg reportera. Razumljivo, s tako bešćutnim šefom koji tjera na takvu studen ni nama ne bi bilo do priče. A kamoli fotografiranja. Dečki, iskrena sućut…

Vrijeme sličnije božićnom nego uskrsnom. Lagana susnježica, živa u termometru tek malo iznad ništice, no hladni sjeverozapadnjak od 26 km/h osjet hladnoće čini još izraženijim. U središnjem gradskom parku zeko traži majku. A na periferiji trešnja u cvatu. I u čudu; „koji je ovo vrag…?”. Štogod da je, normalno – nije. I potrajat će. Sutra ujutro strugat ćemo led s vjetrobrana. Barem mi bez garaže. Vakula i društvo za vinkovački kraj najavljuju sutrašnju jutarnju temperaturu -2. Nije još vrijeme za ljetne gume…