Vukovarac i bivši Cibalijin član Šimun Hrgović sanja huk s poljudskih tribina

Šimun Hrgović mladi je i ekstra nadareni nogometaš kadetske vrste splitskoga Hajduka. Zanimljiv je dosadašnji nogometni put ovog vukovarskog tinejdžera rođenog 20. ožujka 2004. godine.

Počeo sam kao sedmogodišnjak u Radničkom iz Vukovara, kod trenera Vickovića. Ali, već kao ulazni limač otišao sam u Cibaliju i to nakon što sam u jednoj utakmici baš protiv favorizirane Cibalije s kojom smo tada odigrali 3:3, zabio dva pogotka – prisjeća se Šimun koji je u vinkovačkom klubu proveo puni šest godina i s kojim je kao 12-godišnjak potpisao stipendijski ugovor.

Otac Ivica u tom razdoblju svakodnevno ga je vozio u Vinkovce na treninge gdje se razvijao pod nadzorom trenera Roberta Jelinića, Zorana Belića, Nenada Lušića, Marka Novoselca i Siniše Sesara.

Od svakoga sam ponešto naučio, svi su mi bili super, svaki mi je ostao u lijepom sjećanju. Kao i Cibalia, naravno. Uvijek će mi taj klub biti u srcu.

Njegova generacija prije dvije godine vratila je Cibalijine starije pionire u Prvu HNL. U tom povratničkoj misiji Šimun je bio jedan od ključnih aktera, što ga je u ljeto 2019. godine, tada kao ulaznog kadeta, lansiralo prema Poljudu.

Velika životna promjena, nije bilo lako priviknuti se na veliki grad, veliki klub. A pogotovo na činjenicu da obitelj nije ostala na okupu.

Otac Ivica, inače hrvatski branitelj s legendarne Trpinjske ceste na kojoj je jedva preživio teško ranjavanje, preselio je sa Šimunom u Split. Sestra Sara (26) odselila je u Njemačku gdje radi kao fizioterapeutkinja, druga sestra Ivona (24) u Zagrebu stažira kao odgojiteljica, a majka Tatjana ostala je u Borovu naselju.

Naravno da mi nedostaju kuća, mama, sestre, prijatelji iz ulice koje sve puno pozdravljam ako ovo čitaju. Kadgod uhvatimo priliku tata i ja idemo za Slavoniju. Ali, ‘ajmo reći, polako se navikavam i na život u Splitu, živimo u naselju Spinut, nedaleko stadiona. Tata je domaćica, uvijek na usluzi, ništa mu nije teško.

Hrgovići su familijarno hajdukovci, što i ne čudi s obzirom na to da korijene vuku iz okolice Sinja, točnije iz sela Satrić iz kojega potječe i Mirko Hrgović, bivši nogometaš Hajduka, Dinama, Wolsfburga…, nekoć i reprezentativac Bosne i Hercegovine.

Tata mi je pričao o njemu, nismo bliža rodbina, ali gotovo je sigurno da smo izrasli na istom obiteljskom stablu.

Šimun pohađa 2. (sportski) razred ekonomske škole. U školi je dobar, vrlo dobar. A na terenu – odličan! Inače, počeo je kao veznjak, no u Hajduku ga je trener Mislav Karoglan prebacio na lijevi bok. U novoj ulozi nije bez smisla, dapače, razvija se izvrsno. U Hajduku izvrsno i kotira jer i jest izvrstan. Neprestano se diže, stječe iskustvo, što se i prognoziralo jer je – ponavljamo navedeno u prvoj rečenici – ekstra nadaren. Neizostavan je član Hajdukove kadetske momčadi koja je prezimila na 4. mjestu prvoligaškog poretka.

Dinamo malo odskače u ovoj konkurenciji, pri vrhu su još Osijek i Lokomotiva. Mi smo kiksali u nekim utakmicama u kojima nismo trebali ni smjeli prosipati bodove. S Dinamom smo, pak, u Maksimiru odigrali 2:2 i nagovijestili da imamo potencijal kojeg ćemo, nadam se, na pravi način i u punom sjaju iskazati u proljetnom dijelu prvenstva.

Šimun je s Hajdukom ugovorno vezan do ljeta 2022. godine.

Nadam se kako ću se u međuvremenu nametnuti u tolikoj mjeri da ću zaslužiti novi ugovor. Volio bih zaigrati za prvu Hajdukovu momčad, osjetiti huk s poljudskih tribina…

Nije nerealno, tako se bar zasad čini. Premda ocjene ne mogu biti konačne s obzirom na dug razvojni put; u pitanju su djeca koja osciliraju, čiji napredak s karijerom istaknutog profesionalca kao točkom na „i“ ovisi o brojnim faktorima, uvjetima, okolnostima. Dakako i o sreći. Želimo je Šimunu na njegovu putu.

FOTO: HNK Hajduk Split