PIŠE: Ivan Grigić – Šinko
Svakakve uvode sam isprobavao, stavljao razne „mamilice“ ispod nekog zagonetnog naslova, pokušavao vijest zakamuflirati do kraja teksta, ali bezuspješno!
Zato idemo drito u vugla; vratio se Mile!
Bez obzira jeste li površni pratitelj stanja u Cibaliji, simpatizer ili ultra navijač, gotovo sam siguran da sad vaše, manje ili više lijepo, lice krasi široki osmijeh!
Obećah sebi da ću upotrijebiti samo devet uskličnika u tekstu, nisam ni počeo, a već sam projeb’o tri, sad ću se malo smiriti…
Za vas koji ne pratite ovu tematiku, gospodin Perić je gotovo četrdeset godina „obnašao dužnost“ spremištara u HNK Cibalia dok se nije umirovio krajem pretprošle godine.
I sada je, navodno, opet tu (uskličnik).
Tragom tih glasina, odgovor sam odlučio potražili kod Mileta osobno, a zatekao sam ga, nećete vjerovati, na glavnom terenu.
Iako je temperatura bila toliko visoka da se i već dogovoreni roštilji odgađaju, vrijedna trojka je, kao da traže davno zakopani kalašnjikov, prekopavala glavni teren.
Na slici: direktor stadiona Marijan Matijević, vrijedni i pouzdani Sale te junak ove naše kratke pričice.
– Milane Periću, čim mi je Fabrizio Romano doturio ovu vijest, požurio sam do tebe. Pucaj…
– Ništa specijalno, nemaš tu elemenata za te tvoje priče… Iz kluba su zamolili su da pokušam pomoći i evo, tu sam – po običaju je bio skroman… I brbljiv.
– Načuo sam da je uprava tražila nekog stručnog, vrijednog i iskusnog?
– Da…
Zašto su onda zvali tebe?
– Mali, zajebavaš… (smijeh)
A sad zaozbilje… Živi smo svjedoci da direktor stadiona Marijan Coma Matijević radi vrlo dobar posao otkako je preuzeo tu ulogu, odlično barata s izrazima „drenaža“, „melioracija“ i „trava“ (s ovim zadnjim je dobro baratao i prije, op.a.), ali smo sigurni da ovakvu pomoć neće odbiti?
– Momci su odlični, vole klub i ništa im nije teško…
Vrlo si služben, de se opusti malo, ovo svejedno nitko neće čitati…
Ne, stvarno, kakav je tvoj status u klubu, jesi li zaposlenik pod ugovorom ili nešto drugo?
– Trenutno samo uskačem i pomažem, ali ima nekih naznaka da bih mogao biti ponovno zaposlen, tražimo najbolji model za sve.
Vjerujem da svatko onaj koji simpatizira Cibu i tko te bar jednom u životu vidio, oduševljeno pozdravlja ovu situaciju…
– Hvala, ali „odvadi“ malo, zacrvenio sam se… I da, ništa još nije definirano, ne brzaj s vijestima.
Ništa, tinejdžeri, ostavljam vas da u miru radite, pomogao bih vam, ali sam se prelubeničio („prelubeničio“ – prejeo lubenice) za doručak pa me boli stomak.
Odlazeći sa stadiona i gazeći travu ovog duboko religioznog mjesta, razmišljao sam:
Milan Perić je mjesto ekonoma preuzeo davne 1982. godine.
Te sezone smo ušli u elitni rang jugoslavenskog nogometa!
Četrdeset godina kasnije, ponovno je tu…
Poručuje li nam svemir nešto ili je to puka koincidencija?
Već sam došao do kornera, istog onog s kojeg je „dvije i desete“ Šlajfo Pavličić centrirao Barbiju Barabanu za ono remek djelo i nisam mogao izdržati. Okrenuo sam se…
– Mile!?
– Šta sad hoćeš, sve sam ti rek’o?
– Zanima me, ako se ponovno zaposliš u klubu, hoćeš li vratiti onu sliku što si dobio na oproštaju?
Zgrabio je aršov i nasmijao se…
– Jebeš ti mene, a…
MILANE PERIĆU, LJUDINO OD TRI METRA, DOBRODOŠAO KUĆI!!!
