Zaboravite sve ovoljetne transfer-bombe: Mile Perić opet u Cibaliji!

PIŠE: Ivan Grigić – Šinko

Svakakve uvode sam isprobavao, stavljao razne „mamilice“ ispod nekog zagonetnog naslova, pokušavao vijest zakamuflirati do kraja teksta, ali bezuspješno!

Zato idemo drito u vugla; vratio se Mile!

Bez obzira jeste li površni pratitelj stanja u Cibaliji, simpatizer ili ultra navijač, gotovo sam siguran da sad vaše, manje ili više lijepo, lice krasi široki osmijeh!

Obećah sebi da ću upotrijebiti samo devet uskličnika u tekstu, nisam ni počeo, a već sam projeb’o tri, sad ću se malo smiriti…

Za vas koji ne pratite ovu tematiku, gospodin Perić je gotovo četrdeset godina „obnašao dužnost“ spremištara u HNK Cibalia dok se nije umirovio krajem pretprošle godine

I sada je, navodno, opet tu (uskličnik).

Tragom tih glasina, odgovor sam odlučio potražili kod Mileta osobno, a zatekao sam ga, nećete vjerovati, na glavnom terenu.

Iako je temperatura bila toliko visoka da se i već dogovoreni roštilji odgađaju, vrijedna trojka je, kao da traže davno zakopani kalašnjikov, prekopavala glavni teren.

Na slici: direktor stadiona Marijan Matijević, vrijedni i pouzdani Sale te junak ove naše kratke pričice.

– Milane Periću, čim mi je Fabrizio Romano doturio ovu vijest, požurio sam do tebe. Pucaj…

– Ništa specijalno, nemaš tu elemenata za te tvoje priče… Iz kluba su zamolili su da pokušam pomoći i evo, tu sam – po običaju je bio skroman… I brbljiv.

– Načuo sam da je uprava tražila nekog stručnog, vrijednog i iskusnog?

– Da…

Zašto su onda zvali tebe?

Mali, zajebavaš… (smijeh)

A sad zaozbilje… Živi smo svjedoci da direktor stadiona Marijan Coma Matijević radi vrlo dobar posao otkako je preuzeo tu ulogu, odlično barata s izrazima „drenaža“, „melioracija“ i „trava“ (s ovim zadnjim je dobro baratao i prije, op.a.), ali smo sigurni da ovakvu pomoć neće odbiti?

– Momci su odlični, vole klub i ništa im nije teško…

Vrlo si služben, de se opusti malo, ovo svejedno nitko neće čitati…

Ne, stvarno, kakav je tvoj status u klubu, jesi li zaposlenik pod ugovorom ili nešto drugo?

– Trenutno samo uskačem i pomažem, ali ima nekih naznaka da bih mogao biti ponovno zaposlen, tražimo najbolji model za sve.

Vjerujem da svatko onaj koji simpatizira Cibu i tko te bar jednom u životu vidio, oduševljeno pozdravlja ovu situaciju…

– Hvala, ali „odvadi“ malo, zacrvenio sam se… I da, ništa još nije definirano, ne brzaj s vijestima.

Ništa, tinejdžeri, ostavljam vas da u miru radite, pomogao bih vam, ali sam se prelubeničio („prelubeničio“ – prejeo lubenice) za doručak pa me boli stomak.

Odlazeći sa stadiona i gazeći travu ovog duboko religioznog mjesta, razmišljao sam:

Milan Perić je mjesto ekonoma preuzeo davne 1982. godine.

Te sezone smo ušli u elitni rang jugoslavenskog nogometa!

Četrdeset godina kasnije, ponovno je tu…

Poručuje li nam svemir nešto ili je to puka koincidencija?

Već sam došao do kornera, istog onog s kojeg je „dvije i desete“ Šlajfo Pavličić centrirao Barbiju Barabanu za ono remek djelo i nisam mogao izdržati. Okrenuo sam se…

– Mile!?

– Šta sad hoćeš, sve sam ti rek’o?

– Zanima me, ako se ponovno zaposliš u klubu, hoćeš li vratiti onu sliku što si dobio na oproštaju?

Zgrabio je aršov i nasmijao se…

– Jebeš ti mene, a…

MILANE PERIĆU, LJUDINO OD TRI METRA, DOBRODOŠAO KUĆI!!!