Zašto bi Mrša mogao biti „taj”? Izaziva respekt, tribine ga vole i ima „mapu za minsko polje”!

Siniša Sesar i Stanko Mršić FOTO: db

U večerašnjem (18 sati) zaprešićkom ogledu 25. kola Druge HNL protiv Intera Cibaliju će iz tehničkog prostora kao tranzicijsko rješenje voditi Ivan Karaula. Kome će biti povjeren mandat u završnih pet dionica u kojima slijedi čupanje iz živog blata, pitanje je za Milijunaša. I to ono petnaesto, posljednje!

Rješenja još nema, a vrijeme curi. U optjecaju su se zavrtjeli Davor Čop, Davor Mladina, Krunoslav Rendulić…, a ima i onih koji još uvijek zazivaju nekoga iz plejade mladih i nadolazećih trenerskih aseva iz domaćeg bazena.

No, držimo kako nije vrijeme za eksperimente. Naglas razmišljamo, zašto ne pokušati sa Stankom Mršićem, ako već Mile Petković nije realna opcija zbog njegova vlastita promišljanja?

Zašto bi Mrša bio dobro rješenje? Zato što je prekaljeni nogometni ratnik s mali milijun bitaka i ožiljaka, koji zna reagirati u kriznim situacijama u kojima ne pada u kandže panike. Pred Cibalijom je „minsko polje”, ali Mrša „ima mapu” u svom fasciklu!

Zato što bi sasvim sigurno znao „zašarafiti” svlačionicu, podignuti stimulirajuću tenziju, napraviti atmosferu. Izvan svake sumnje igrači bi ga respektirali, jer bi u svlačionicu ušetao čovjek s gotovo 500 odrađenih prvoligaških utakmica na klupi po čemu je apsolutni HR rekorder!

Nije nevažno ni to što odlično poznaje situaciju na adresi Genscherova 10b. A i tribine su mu sklone, ne zaboravljaju koliko ih je puta razveselila njegova Cibalia s kojom je prije desetak godina dva kola prije kraja bio u igri za naslov prvaka Hrvatske. Točno, u sportu ne postoje zasluge za minuli rad, ali u sportu je važna je zdrava, pozitivna emocija koja je Cibaliji ovoga časa nasušno potrebna. A Mrša bi ju donio svojim povratkom na mjesto sreće.

Jest, ima Stanko godina (67), ali i dovoljno bistru glavu kako bi posložio kockice pobjedničkog mozaika. Na kraju krajeva, pred njim ne bi bio maraton, nego sprint koji je kadar odraditi na svježinu! Poput, recimo, onoga iz proljeća 2016. kada je, baš nekako u ovo vrijeme, preuzeo kormilo i usmjerio ga prema prvoligaškoj luci u već opjevanoj završnici prvenstva odlučenog u zadnjoj utakmici na Šubićevcu u kojoj je onaj 0:0 remi bio velik kao pobjeda.

Nebeskoplavi brod danas je poderanog trupa na nemirnom moru, ali uz iskusnog morskog vuka luka spasa nije nedostižna. Mrša to može!