Zbogom, Lega! Već nam nedostaješ…

Danas smo na vječni počinak ispratili Franju Šafrana. Našeg Legu. Dobrog čovjeka. Legendu Dinama, Cibalije, ali i legendu ovoga grada, kako je to lijepo rekao Tomislav Radić u dirljivom oproštajnom govoru od svog prijatelja i suigrača.

Legino veliko srce izdalo ga je prekjučer, u 72. godini života. A danas je ispraćen u vječnost na vinkovačkom Gradskom groblju u nazočnosti obitelji, prijatelja, bivših suigrača, aktualne Cibalijine igračke garniture, susjeda, brojnih Vinkovčana koji su imali privilegij poznavati ovu dobričinu.

Franjo Šafran u Vinkovce i Dinamo stigao 1972. godine iz Ernestinova, iz Sloge. Bio je vrlo dobar golman koji je imao tu nesreću što je živio u eri odličnih; Franjo Cestar, Vjeran Simunić, Branko Škaro, Dušan Alempić, Tomislav Radić, Tomislav Ivković, Ivan Budinčević. Svima njima Franjo je čuvao leđa, čekajući svoju šansu koja je rijetko stizala. U 12 godina, koliko je proveo u vinkovačkom Dinamu, upisao je tek desetak službenih nastupa.

No, ušao je u povijest kluba, ne samo stoga što je bio član zlatne Dinamove generacije koja je 1982. godine ostvarila epohalni uspjeh ulaskom u 1. ligu bivše države, nego i stoga što je puna dva desetljeća nakon završetka vratarske karijere kao član stručnog stožera skrbio o formi vratara seniorske momčadi. Ali i o sjajnoj atmosferi u svlačionici.

Bio je veseljak pun života i vica, njegove anegdote tjerale su na smijeh do suza. Uvijek i posvuda rado viđen i omiljen. Sportaš i čovjek čiji će se trag pamtiti. Zbogom, Lega! Nikada te nećemo zaboraviti… Već nam nedostaješ.