Zdenko Kordi uoči SP u Egiptu: Svaka medalja bila bi uspjeh, zlato ne bi bila senzacija, jer mi smo Hrvatska!

Jedan od njegovih aduta je korektnost ogrnuta smiješkom. I pripadajuća susretljivost prema novinarskoj branši, Zdenko Kordi baš nikad nas nije odbio. I danas – u predvečerje Svjetskog rukometnog prvenstva u Egiptu – naš stručnjak pronašao je vremena za novinarsku znatiželju, unatoč tome što ga klupske obveze u Kozarmislenyiju, mađarskom ženskom klubu čiji je šef struke, tlače sa svih strana.

Počeli smo pripreme 4. siječnja, prvenstvo će biti nastavljeno 14. veljače. S tim da u međuvremenu imamo za odraditi utakmicu Liga kupa te jedan zaostatak iz prvoga dijela sezone iskidanog koronavirusom – kaže Kordi u uvodu.

Uzgred, kakva je epidemiološka situacija kod sjevernih susjeda?

Slična kao u Hrvatskoj. Mjere su također slične, osim što je u mađarskim gradovima s više od 10.000 žitelja maska obavezna i na otvorenom prostoru te što je u Mađarskoj na snazi policijski sat koji počinje u 20 sati, a završava u 5. Kretanje je moguće jedino uz posebnu dozvolu za radne obveze kakvu smo i mi u klubu ishodili za djevojke zbog večernjih treninga. Ulicama patroliraju policajac i dva vojnika, kazna za nepoštivanje policijskog sata je, čini mi se, 500 eura. I da, djeci nije onemogućeno bavljenje sportom – informirao je Kordi koji je u bogatoj trenerskoj karijeri najveći doseg u ženskom rukometu dosegnuo prije nešto više od desetljeća i pol kada je bio izbornik ženske reprezentacije Hrvatske, a u muškom rukometu zenit je doživio za našičkih dana, kada je najprije kao trener, a potom i sportski direktor sustavno postavljao temelje današnjeg moćnog Nexea.

Kordi je u našem posljednjem, prosinačkom, razgovoru filigranski precizno proanalizirao i viteški hrabro prognozirao ono što se malo tko usudio; kako ženska reprezentacija Hrvatske nakon prolaska skupine može do medalje. Šoštarićeve djevojke su se, kako znamo, s broncom vratile iz Danske. Što mogu Červarovi dečki?

Muška reprezentacija nas je naviknula na velike stvari. Nesumnjivo i na ovoj svjetskoj smotri možemo daleko. Koliko? Ovisit će o mnoštvu čimbenika. Prije svega, pitanje je kako će se na koju reprezentaciju odraziti ova neizvjesnost oko koronavirusa zbog kojeg su Češka i SAD bile primorane otkazati nastup na SP. Šteta, silno sam želio vidjeti na djelu Amerikance koji su posljednjih godina počeli studiozno raditi na razvoju rukometa. 

IZVOR: HRS

Mnogo toga će, smatra Kordi, ovisiti o eventualnom proboju virusa u reprezentativne tabore.

Nadam se da će po tom pitanju sve biti OK. I ovako je već upitna regularnost natjecanja. Inače, drago mi je da je EHF nakon akcije brojnih poznatih rukometaša promijenio prvotnu odluku i onemogućio nazočnost gledatelja na utakmicama SP. Jest, utakmica bez gledatelja je kao juha bez začina, ali kad je već situacija takva kakva jest, trebamo se s njom pomiriti i rizik od širenja zaraze svesti na najmanju moguću mjeru. Zahtjev igrača smatram opravdanim i razumljivim, a odluku EHF-a smislenom i razumnom.  

Općenito govoreći, reprezentacije su imale malo vremena za pripremu, jer je velik broj igrača iz mnogih reprezentativnih vrsta imao klupske obveze praktički do Božića, pa i Nove godine. I Hrvatska se kompletirala tek početkom siječnja, nedostajalo je pripremnih utakmica, izvan svake sumnje. Međutim, to bi nam možda mogla biti i komparativna prednost u odnosu na ostale. Kordi pojašnjava:

Imamo reprezentaciju čiji je kostur već nekoliko godina na okupu. Koncepcija je postavljena i prepoznatljiva, sada treba samo nadgradnja u ciljanim segmentima. Sigurno je da će se reprezentacije ”uglazbljivati” i kroz samo natjecanje, jer svjetske smotre, za razliku od europskih prvenstava, dopuštaju takav komoditet.

IZVOR: HRS

?

Pa, europska prvenstva su mnogo jača od svjetskih prvenstava. Više je kandidata za europsku medalju, nego za svjetsku. Na planetarnim smotrama postoje reprezentacije koje nisu ni blizu vrha europskog rukometa, pa kroz taj prvi dio možeš hvatati formu za drugu fazu, odnosno četvrtzavršnicu.

Makar, tu također postoje određene zamke…

Kako ne, uvijek ima tih nekih autsajdera koji mogu pokvariti račune igrajući na kartu faktora iznenađenja. Sjetite se samo kako nas je Argentina iznenadila na SP u Portugalu 2003. godine. Iako, dobro nam je došao taj poraz, skupili smo glave nakon tog debakla, pa otišli do kraja, do zlata!

Sjajna je stvar, dodaje naš sugovornik, što su Igor Karačić i Marin Šego ipak pronašli mjesto u Červarovoj vrsti. Posrijedi su akteri neobično važni u kompoziciji reprezentacije Hrvatske.

Koliko sam upućen, Šego je skroz OK, dok ćemo na potpuni Karačićev oporavak morati još malo pričekati. Ali, njega se isplati čekati koliko god je potrebno.

IZVOR: HRS

Malo o kolegi, prekaljenom Lini Červaru?

Sviđa mi se što Lino ne traži nikakve alibije unaprijed, ali i to što spušta loptu na zemlju, radimo tiho, skromno. S jedne strane nismo bahati, a s druge strane iskazujemo neskrivenu vjeru u sebe. Sviđa mi se taj fini, obećavajući balans. Sviđa mi se i atmosfera u reprezentaciji koju su dodatno popravila priključenja Štrleka i Čupića, pa potom Karačića i Šege.

A posebno mu se sviđa top stanje Domagoja Duvnjaka…

Duvnjak je iza sebe ostavio sjajnu godinu u kojoj je uzeo sve što se moglo uzeti. I pritom je ostao zdrav, što je za našu reprezentaciju presudna činjenica. On je naš stvarni vođa, on je bitan, najviše ovisimo o njegovu fizičkom stanju. Nadam se da će Duvnjaka i ostale u širokom luku zaobići ozljede i virus.

IZVOR: HRS

Hrvatska je svrstana u skupinu C u kojoj joj društvo prave Japan, Katar i Angola. Tri nepoznanice, praktički…

Tako je, svaka od tih reprezentacija protiv nas računa na onaj faktor iznenađenja o kojem sam govorio. Za nas je to nezgodno, jer se susrećemo sa sastavima koji igraju atipičan rukomet s kakvim se ne susrećemo često. Japanci su zanimljivi, brzi, Katar je ”mala Barcelona” s Riverom na klupi, Angola zna iznenaditi…

Otvaramo protiv Japana, u petak s početkom u 18 sati po hrvatskom vremenu…

Malo znamo o njima. Konstitucijski su takvi kakvi jesu, pa znaju igrati duboku obranu, 3-3. Logično, koriste ono što imaju, to je brzina, a skrivaju ono što nemaju, snagu i visinu. Vjerujem da su ih stožer i igrači dobro skenirali te da uz dobar pristup neće biti teško premostiva prepreka.

Iako je razlika u klasi evidentna, Kordi dopušta mogućnost da Hrvatska ovoga petka ne dođe baš šetnjom do startnih bodova…

Pogriješili bismo očekujući deset razlike do sredine prvoga poluvremena. Realnije je očekivati ”riljanje” 40-45 minuta. Važno je samo da nas Japanci svojim neobičnim rukometom ne dovedu u stanje nervoze, pa onda i nesigurnosti.

Iako u njegovoj trenerskoj filozofiji ne egzistira pojam ”preskakajućeg motiva”, Kordi se ipak usudio prognozirati maksimalan učinak nakon razigravanja u skupini C.

Pobornik sam razmišljanja ”utakmica po utakmica”. Ali, da, trebali bismo u drugu skupinu prenijeti maksimalni broj bodova. Onda nam se otvara fina perspektiva za dalje. Čekaju nas dalje vjerojatno Danska, Argentina i Bahrein. Kongo u toj skupini realno nema šanse za prolazak veće od simboličnih.     

Potom kreću prave stvari, četvrtfinale, pa…

Možemo daleko, definitivno. Prošlogodišnjim europskim srebrom postavili smo sami sebi letvicu ambicija visoko. Realno je da dođemo u poziciju napada na medalju. Svaku bih proglasio uspjehom, a zlato ne bi bila senzacija. Mi smo Hrvatska. Ali, opet kažem, idemo korak po korak…

Put oko svijeta počinje prvim korakom. A hrvatski put do odličja počinje sutra protiv Japana.