Život u Genscherovoj 10b; nervoza na istočnoj tribini i trenerskoj kabini, „silenzio stampa”, dvostruka linija zapovijedanja…

Nakon prošlosubotnje premijere protiv Opatije u kojoj su ponudili malo pravog nogometa, a bod su izvukli nakon sretnog rikošeta duboko u sudačkoj nadoknadi, nogometaši Cibalije ove subote protiv Varaždina (početak utakmice u 19 sati) nemaju pravo na skromnije, a kamoli loše izdanje. Navijači su već počeli iskazivati znakove nervoze koja je (možda i zbog neugodnih povika s istočne tribine?) zarobila izgleda i trenera Petra Tomića kojemu su odjednom počeli smetati objektivi fotoaparata na treninzima koji – koliko znamo – nisu zatvoreni za javnost.

Javnost koja ima pravo znati što se događa u Genscherovoj 10b i tko je taj Hamza Mešanović, novi lijevi bek koji je bio predmet zanimanja reporterovog Huaweija. Dotična adresa na kojoj stanuje HNK Cibalia (od)uvijek je bila predmet značajnog interesa Vinkovčana. Servis te javnosti su novinari čiju ulogu u društvenom životu ne treba glorificirati, ali ni omalovažavati.

– Trener Tomić nam je rekao da ne smijemo istupati u medije bez odobrenja klupskog čelništva – čuli smo od jednog stanovnika nebeskoplave svlačionice koji je inzistirao na anonimnosti.

Ništa neobično, takva praksa potpuno je uobičajena u ozbiljnim klubovima koji drže do sebe. Ali…

– Prvi glas, nikome nisam ništa zabranila – rekla nam je predsjednica Uprave HNK Cibalia Dea Lasić kojoj smo se obratili za pojašnjenje novonastale situacije.

Opa, ne samo da se ne poštuje novinarski zanat, nego ni hijerarhija… Čini se kako u klubu postoji paralelna linija zapovijedanja. Više nas ništa ne može iznenaditi. Odgovor na pitanje „U čemu je problem?” pokušali smo dobiti i na drugoj adresi, ali mobitel je (od)zvonio u prazno. Inače, u klubovima koji drže do sebe organiziraju i redovite medijske konferencije. No, takvog događaja upriličenog u nebeskoplavom salonu ne sjećaju se ni oni sa slonovskim pamćenjem. Tko je i iz kojeg razloga uveo nepopularni „silenzio stampa”, odnosno tko zazire od pitanja i potpitanja, možemo tek nagađati. Ali, nećemo.

Kao što nećemo sada o propuštenim i neuzvraćenim pozivima, to je, pak, stvar elementarnog bontona. Nećemo ni o dojmu i komentarima da su pojedinci prisvojili klub, s kojima se na svakodnevnoj razini sudaramo u nogometnim kuloarima. Nećemo ni o sastavu protiv Varaždina. Jebiga, „silenzio stampa”.