Zlatovez je jedinstven, predivan i prepoznatljiv šokački simbol. Bogatstvo Slavonije, kulture i tradicije pretočeno u jedinstveni vez. Iza jednog od najljepših vezova stoji mladi Antun Leinveber, otac i suprug, zaljubljenik u folklor, koji je odlučio sačuvati od zaborava ručni rad po kojem je Šokadija nadaleko poznata. Rođeni Ceranac, mikanovački zet, s trenutnom adresom u Zagrebu, stvara djela kojih se ne bi postidjele ni najspretnije bake šokice.
Antune što za vas znači zlatovez? Koliko dugo se već bavite time i kako je sve počelo?
– Zlatovez za mene znači nešto jako lijepo, jako vrijedno, nešto što u meni pobuđuje razmišljanje o davnim vremenima. Zlatovezom se bavim sigurno već 12 godina, a počelo je tako što sam oduvijek bio okružen narodnim nošnjama i vezenim zlatom koji su u meni pobuđivali želju da imam nešto tako lijepo i vrijedno, oduvijek me to zanimalo. Tako sam krenuo obilaziti stare vezilje kako bih naučio način izrade i tako je sve polako krenulo. Naučio sam raditi obje poznate tehnike zlatoveza, zlatovez preko papira i zlatovez na skroz.
Možete li nam reći ima li razlike između veza i mustri u pojedinim slavonskim mjestima? Koja mjesta su najsličnija, a koja se najviše razlikuju?
– Ima razlike u vezovima između mjesta. Kao što se narodne nošnje razlikuju od mjesta do mjesta, tako se i mustre razlikuju. U županjskom kraju većina zlatoveza je rađena sa žutim zlatom, kao i u cvelferiji, i većina motiva nije ograđena živim zlatom, dok je u vinkovačkom kraju većina nošnji uz žuto zlato vezena i bijelim zlatom (srebrom). Đakovo i sela u okolici su specifična po velikim cvjetnim mustrama. Slavonski Brod i okolica je prepoznatljiva po raznovrsnim katorima iako sva mjesta imaju sve te raznovrsne elemente: zlatovez naskroz, vez preko papira, katori i živo zlato. Kada bi išao u detaljnu analizu svih mjesta, svega, bilo bi poprilično opširno.
Profesionalni ste plesač ansambla ”LADO”. Vjerujem da je to jako zahtjevno, ali i srcu drago zanimanje. Možete li nam reći nešto više o tome što znači biti stalni član ”LADA” ?
– Tako je. Profesionalni plesač i pjevač u Nacionalnom folklornom ansamblu LADO od 2012. godine. Stalni član LADA znači da nam je to posao i da smo svaki dan od 9 – 14h u plesnoj dvorani. U 9h imamo zagrijavanje, kondicijsku pripremu, u 10h počinje naša plesna proba na kojoj uvježbavamo koreografije koje su trenutno na repertoaru ansambla. Nakon toga slijedi vokalna proba od 12:30h do 14h. To je recimo jedan naš radni dan kada smo u dvorani, nešto drugačije je kada smo na putu i imamo koncerte. Nije uvijek lako biti u top formi jer ponekad dolazi do ozljeda, ali je nešto što ispunjava srce i dušu pogotovo kad dio naše prebogate baštine prenesemo publici.
Kroz svoj profesionalni put susreli ste s brojnim narodnim nošnjama i običajima. Ima li nošnji iz drugih krajeva koje se po zahtjevnosti izrade mogu usporediti s našim šokačkim zlatovezom?
– Svaka nošnja koja je rukom rađena ima svoju veliku vrijednost. Teško je uspoređivati takve stvari jer svaki vez je zahtjevan na svoj način. Svakako bi izdvojio vezove na vrličkim nošnjama, vezove na nošnjama Ravnih kotara, vezove na prigorskim nošnjama, no mogao bih izdvojiti još i mnoge druge jer je svaka na svoj način posebna.
Iz vlastitog iskustva, mislite li da smo mi Slavonci pomalo zaboravili koliko blago posjedujemo?
– Mislim da nismo svjesni koliko je vrijedno to naše blago jer većinu toga što je vrijedno čuvamo na dnu ladičara i pretrpani smo novoizrađenim zlatovezima koji ponekad nisu dobro napravljeni, a danas zapravo malo ljudi zna prepoznati razliku.
Kakve su reakcije ljudi kada vide motive zlatoveza na modernoj odjeći?
– Što se tiče moderne odjeće i zlatoveza, na nekoliko događaja nosio sam košulju vezenu zlatom i moram priznati da su reakcije bile odlične. Puno ljudi mi je prišlo i raspitivalo se o košulji. Izrađivao sam čak i broševe sa zlatovezom koji su bili dosta traženi pa se isti nose i na drugom kraju svijeta. Mislim da se zlatovez i danas cijeni i da se nosi s ponosom.
Jeste li razmišljali o tome da pokušate i vi vlastito znanje prenijeti na druge? Jesu li mladi, ali ne samo oni već i stari, danas uopće zainteresirani za ručni rad?
– Da, naravno. Već po tom pitanju djelujem. Imao sam nekoliko radionica zlatoveza. Još je uvijek većina zainteresiranih starije populacije, ali nađe se tu i koja mlađa osoba. Upravo sam ove godine na radionici imao dvije djevojke sa Tekstilno-tehnološkog fakulteta u Zagrebu, tako da ima nade, vjerujem kako će mladih biti još više.
Vaša supruga također je zaljubljenik u folklor. Upravo ste joj vi izvezli ”vjenčanicu”. Možete li na reći koliko vremena vam je trebalo i ima li uopće cijene za takav jedan rad?
– Ta ”vjenčanica”, odnosno nošnja, specifična je po tome što sam je vidio puno prije nego svoju suprugu. Nošnju sam radio po fotografiji mladenaca iz Cerne iz 1916. godine. Kada sam vidio tu fotografiju znao sam da ću jednog dana napraviti repliku te nošnje za svoju buduću suprugu. Nošnju sam počeo izrađivati dan nakon što sam zaprosio suprugu i sama izrada je trajala oko godinu dana, završio sam ju mjesec dana prije našeg vjenčanja. Cijela nošnja je novoizrađena od ručnog tkanja na tkalačkom stanu, voštanog vijenca za glavu, srmene tkanice pa čak i cipela rađenih po mjeri. Na to sve zlatovez u tehnici naskroz vezen rukom. Sam pregač je vezen 3 mjeseca, svakodnevno po 6 sati. Tad još nismo imali djecu pa je bilo izvedivo (hahahaha). Što se tiče cijene, teško je procijeniti i uopće naplatiti toliki trud, ali sigurno nekoliko tisuća eura.
Evo i za kraj, može li se ljubav prema zlatovezu iz hobija pretvoriti u uspješan posao? Vaši radovi su osvojili i neke nagrade?
– Negdje na zapadu sigurno da, ali trenutno ovdje kod nas ne s obzirom na nisku platežnu moć. Ali to je zapravo ljubav koja nema cijenu i zaljubljenici u tradiciju to prepoznaju i znaju kakvo bogatstvo imaju pred sobom. Mogu istaknuti kako sam imao suradnju s modnim dizajnerom Damirom Begovićem koji je sa svojom diplomskom kolekcijom EX-vonia osvojio prvu nagradu na prestižnom modnom natjecanju iD International Emerging Designers Show u Dunedinu (Novi Zeland). Kolekcija EX-vonia inspirirana je visokom modom i slavonskom narodnom nošnjom. Za tu priliku sam izradio prekrasan korzet sa zlatovezom i zaista sam ponosan i na taj rad. Na manifestaciji ”Obnavljamo baštinu” u Trnjanima 2023. godine osvojio sam prvo mjesto za najbolju rekonstruiranu nošnju Hrvatske. Priznanja i nagrade me zaista ispunjavaju ponosom i poticaj su za daljnji rad i usavršavanje, kao i za prenošenje ove ljubavi novim generacijama.
