
Inicijativa za mural vezan uz Domovinski rat potekla je u ime navijačke skupine Ultras Vinkovci od Darka Stojanovića Stoje. On je predložio i složio cijelu priču. Kao najprikladnije mjesto za mural je izabran podvožnjak na Slaviji. Tim podvožnjakom iz grada vodi cesta za Nuštar, Bogdanovce i Vukovar gdje se uz naše Vinkovce Hrvatska u tim prvim mjesecima rata najžešće branila. Tim putem mnogobrojni vinkovački kao i dragovoljci iz čitave Hrvatske odlazili su na krajnji istok naše zemlje u obranu domovine.
Od početka su u ovu toplu priču uključeni Cibalijaši, dragovoljci, veterani i invalidi Domovinskog rata koji su prošli vinkovačko i vukovarsko bojište, a neki i zatočeništvo u srpskim logorima. To su Siniša Šlat Sir, Damir Rališ Cumba, Davor Magdić Ski i Stevo Culej Stiv. Stari Ultras, ratni dragovoljac i majstor Tomislav Kregar zvani Kriger u cijelu akciju je uskočio logistički. Uz društvo nekolicine Ultrasa najveći teret crtanja iznijeli su Slavko Slukan Slava koji je započeo i Siniša Rapaić Sire koji je završio mural.
Mural nastao 2011. godine na sivoj podlozi dugačak je 50-ak metara. U prvoj polovici murala nalazi se hrvatski grb s trnovitom dračom, biblijski poznatom krunom od trnja koja je trebala Isusa ismijati, a koja simbolizira svu njegovu muku koju je podnio za sve ohole i nečiste ljude.
S lijeve strane hrvatskog grba iznad križa s hrvatskim pleterom i natpisa: „Navik on živi ki zgine pošteno“ nalaze se portreti 12 hrvatskih pripadnika vinkovačke specijalne policije ubijenih 02. svibnja 1991. godine u zasjedi u Borovu selu. Bio je to prvi veći otvoreni ratni sukob nakon kojeg je svima postalo jasno kako je rat za slobodnu i nezavisnu Hrvatsku počeo.
S desne strane hrvatskog grba naslikane su tri slike, prva s motivima križnog puta hrvatskog naroda, potom stvarnim prizorom iz Domovinskog rata i na kraju s prizorom Vukovara u miru. U drugoj polovici murala ispod natpisa „Bog neka čuva moju Hrvatsku“ ističu se poruke „Hvala našim braniteljima gdje god bili, 2011.“ i „Kome je težak stijeg čestitosti neka ga utakne u zemlju gdje počivaju njihove kosti, oni će ga držati“.
Između ove dvije poruke dominira velika hrvatska trobojka kako vijori i dio zida teško oštećen uslijed udara neprijateljske granate. Taj dio samog udara i razaranja tog dijela zida je obojan u krvavo crveno čime je simbolično prikazano ranjavanje grada Vinkovaca i cijele nam domovine u nametnutom ratu. Ispod ovog obilježenog udara od granate stoji natpis: „Vinkovci 1991. Vukovar“.
Cijeli navedeni prikaz tih za hrvatski narod teških vremena na vinkovačkom podvožnjaku zamišljen je kao mjesto odavanja počasti za sve stradale na vinkovačko-vukovarskom bojištu i općenito za sve stradale hrvatske žrtve u Domovinskom ratu. Oslikavanjem murala Stoja, Sir, Ski, Cumba i Stiv uz podršku članova navijačke skupine Ultras Vinkovci, Udruge bivših zatočenika logora 1991. i vinkovačke Udruge specijalne policije pokreću prvu vinkovačku kolonu sjećanja.
Za tu prvu kolonu sjećanja pokrenutu 2011. godine prikupljeno je stotine lampiona, uključene su škole i vrtići, braniteljske udruge, Sokolska garda, Ultrasi, a mnogobrojni sugrađani i mještani okolnih mjesta samoinicijativno su se priključili koloni. Nakon svete mise u crkvi Sv. Euzebia i Poliona kolona se iz centra grada Zvonimirovom ulicom uputila prema podvožnjaku na Slaviji gdje su podno naslikanog murala zapaljene svijeće i položeni vijenci.
Ostalo je povijest.
PRENESENO S: Nebeskoplavi.net