
U ovo blagdansko vrijeme nekako smo osjetljiviji na druge, više brinemo, više želimo pomoći. Ljudi uglavnom odluče novčano pomoći neku humanitarnu akciju ili barem donirati nešto hrane, odjeće ili neke druge potrepštine. Tu se javlja pitanje: odakle krenuti?
Mnogi se prvo upute prema Caritasu. I dok se neki sjete Caritasa samo oko blagdana, neki ljudi žive to humano djelovanje tijekom cijele godine, ne samo ovo blagdansko vrijeme. Jedna od najaktivnijih organizacija Caritasa ona je župe Rođenja svetog Ivana Krstitelja u Ivankovu. Kao i svaki lokalni Caritas dio je mreže Caritasovih župnih organizacija čija je krovna organizacija Hrvatski Caritas. Inače prvi organizirani i institucionalni Caritas u našoj zemlji osnovao je blaženi Alojzije Stepinac 1934. godine, a u obliku u kakvom je danas u Hrvatskoj postoji od 1992. godine.
Ivankovački Caritas otvoren je ratne 1991. godine na inicijativu Milana Stjepanovića, s ciljem pomoći prognanicima koji su se nalazili na području župe. S godinama postao je puno više od mjesta na kojem možete pronaći nešto hrane ili odjeće za potrebite, postao je prava mala organizacija ljudi velikog srca koji pomažu sve širom naše županije, ali i cijele Hrvatske.
– Ono na što sam najviše ponosan je i što mi je bio cilj je da smo uspjeli organizirati sustav pomoći bolesnicima, naš „Kućni hospicij“. Naš Caritas je najveća posudionica bolesničkih kreveta i medicinskih pomagala u zemlji. Uspjeli smo velikim radom doći do toga da smo prepoznati i od strane naše nadbiskupije i zahvaljujući upravo Đakovačko – osječkoj nadbiskupiji osigurali smo prostor u Kačićevoj ulici ovdje u Vinkovcima u kojem naši volonteri vrijedno rade, gdje je naše recimo to tako centralno skladište iz kojega raspoređujemo sredstva okolnim župama i pojedincima u potrebi, gdje ljudi mogu doći i obratiti nam se s povjerenjem kada im je potrebna naša pomoć, kaže nam Milan Stjepanović, voditelj Caritasa, kojeg svi koji poznaju jednostavno od milja zovu Miki.
– Ljudi možda i ne znaju da u našim prostorima u Kačićevoj mogu pronaći i potpuno nove stvari koje dobijemo kroz donacije, a mi ih dalje poklanjamo također besplatno. Ako netko želi ostaviti kakav dobrovoljni prilog može, ali ako ne želi može slobodno uzeti što god mu treba. Odjeće, obuće i hrane imamo Bogu hvala dovoljno, tako da nam se mogu s povjerenjem obratiti svi koji su u potrebi.
Caritasov prostor pun je vrijednih volontera koji se ne vole previše isticati. Svatko radi svoj dio posla, netko vari bolesničke krevete, netko sortira odjeću, netko dočekuje korisnike, netko odlazi na teren. Posla ima za sve koji imaju dobre namjere i žele pomoći.
– Volonteri imaju pune ruke posla i trudimo se uvijek pomoći u najkraćem mogućem roku, jer kad se netko nađe u situaciji da npr. mora na liječnički pregled, a trebaju mu invalidska kolica, ne može čekati mjesec dana da obradimo njegov zahtjev. Takve situacije se rješavaju odmah kako bi ljudima pružili pomoć baš onda kada im je potrebna.
Volonteri svoj radni dan uvijek počinju molitvom i zahvalom, to je ono što je na prvom mjestu, a nakon toga se uključuju u planirane aktivnosti. U njihov rad uključeni su i svi župnici i svećenici koji najbolje poznaju potrebe svojih župljana i od velike su pomoći volonterima. – Osim brige za bolesnike aktivni smo i na drugim područjima, gdje god možemo i koliko god nam naša sredstva i snage dopuštaju.
Milan Stjepanović Miki je već do sada primio brojna priznanja za svoj rad, među njima i godišnju nagradu Republike Hrvatske za humanitarni rad 2020. godine. – To je sve zaista lijepo i ponosan sam na to sve, no nam najveće priznanje je kada vam netko iskreno zahvali i kada vidite da je vaš rad učinio onu bitnu razliku. Caritas župe Rođenja svetog Ivana Krstitelja Ivankovo trenutno skrbi za 1108 bolesnika, što je brojka koja već zahtijeva jedan institucionalni pristup te je trenutno u tijeku tranzicija našeg Caritasa prema Caritasu Đakovačko – osječke nadbiskupije kako bi se naš projekt kućnog hospicija institucionalno organizirao. Caritas Đakovačko – osječke nadbiskupije se već ranije uključio u naš projekt te nam novčano pomogao tako da smo kupili bolesnička pomagala u iznosu od 18.500 eura. Božjom providnošću naš kućni hospicij postao je živa bolnica koju svi skupa podržavamo.
Ovi ljudi su ona karika zbog koje društvo funkcionira, oni zbog kojih je mnogima život lakši, koji stvarno doprinose drugima na najbolji mogući način. Često ih ne primjećujemo, ali za razliku od raznoraznih medijskih slavnih ličnosti oni su prave zvijezde, ne samo u očima onih kojima svakodnevno spašavaju život i čine ga lakšim i boljim, već uvjereni smo u očima onoga gore koji to sve vidi i svaku pa i najmanju sitnicu dobrote pamti.