Preminuo je jedan od simbola vinkovačke tambure, omiljeni profesor Đuro Zarić, 12. veljače 2025. u 83. godini života. Otišao je pomalo samozatajno kakav je i bio, jednostavan i skroman. Đuro Zarić rodio se u Subotici 24. listopada 1942. godine u obitelji graditelja tambura koja se zatim doselila u Vinkovce gdje je proveo svoj život.
Profesor Zarić učio je i odgajao generacije glazbenika i tamburaša naše glazbene škole. Zaslužan je za osnivanje školskog tamburaškog orkestra koji je pod njegovom dirigentskom palicom nastupao i u Hrvatskoj i u inozemstvu, gdje se posebno ističe talijanska Camponogara kao grad prijatelj Vinkovaca koji je bio domaćin vinkovačkim učenicima.
Zarić je surađivao s brojnim velikanima domaće tamburaške glazbe poput Julija Njikoša i Vere Svobode koji su bili stalni gosti na njegovim koncertima i podrška mladim nadama vinkovačke škole. Zarić je bio zaljubljenik u tambure, ali ne bilo kakav, on je bio njihov graditelj, restaurator i prijatelj. Njegovo umijeće gradnje slavonsko-srijemskih tambura je bilo toliko posebno da je proglašeno kulturnim dobrom Republike Hrvatske, za što je najzaslužnija magistra Ljubica Gligorević.
Rijetki su oni koji postanu dio muzeja već za života, a profesor Zarić je bio jedan od njih. Naš gradski muzej će ga čuvati za vječnost, a mi koje je svojom dobrotom i glazbom dotaknuo ćemo ga vječno čuvati u našim srcima. Počivajte u miru dragi profesore, hvala na svemu. Znamo da vas nebeski orkestar već čeka, tambure su uštimane i spremne zasvirati kad kažete da je vrijeme za početak skladbe….
