Stotine Vinkovčanki i Vinkovčana svakodnevno svoje slobodno vrijeme upražnjavaju šetnjom prema Sopotu.
Bosutsko okruženje, uz rode, čaplje i patke, nudi i neizostavan hlad koji je toliko poželjan u ove vruće dane. Redove krošanja jablanova, javora, vrba i topola prekida pokoje stablo trešanja i šljiva, ali i voća koje mjesecima daje svoje plodove.
Jednostavno nema šetača uz Bosut koji se nije zaustavio i ubrao makar jedan sočni dud. Nebitno, crni, crveni ili bijeli, ovi slatki plodovi u šetnji svakako oslade nepca vinkovačkih šetača. Pa i po cijenu da prljanja ruku.
Jedinstveno je ovo voće čije porijeklo vuče iz Azije, a svi znamo kako bez njega ne bi bilo niti svile, te predivne luksuzne tkanine koju dudov svilac proizvodi od – bijelog duda. Iako gotovo da nema mjesta u Slavoniji i Dalmaciji u kojem se ne može pronaći stablo duda ili kako Dalmatinci kažu – murve, zanimljivost je kako ne postoji niti jedan voćnjak u Hrvatskoj koji je zasađen isključivo s ovom kulturom.
Ova, danas, gotovo zanemarena biljka s ‘mljeckavim’ plodovima nekad se u Slavoniji skupljala kako bi se pravila prva sezonska rakija, ali i pekmezi. Ne samo zato što dud pripada voćkama koje gotovo prve daju gotove plodove, već vjerojatno i zbog činjenice kako je bio dostupan svima, pa čak i sirotinji koja nije imala na raspolaganju zemlju i voćnjake iz čijih bi plodova pravili pekmeze ili rakiju.
Upravo su stabla duda krasila mnoge šorove, ulice i sokake, a pamtimo ih po tome što su mljeckavi plodovi bili po stazama pa su se izbjegavali kako ne bismo uprljali odjeću, ali poznata su i po rojevima osa, pčela i muha koje su pred kućama s dudovima dolazile na svoju gozbu.
Starijima u sjećanju je svakako ostala rakija dudovača, punog i britkog okusa s obzirom kako su plodovi duda itekako bogati šećerima. Starijima, jer mlađe generacije ovu rakiju još rijetko gdje probati mogu…
