Održano je 71. redovito plenarno zasjedanje Sabora Hrvatske biskupske konferencije (HBK).
Hrvatski biskupi uputili su službeni poziv papi Lavu XIV. da posjeti Hrvatsku, ističući kako bi taj događaj bio neizmjerno važan za hrvatske vjernike, te kako je Hrvatima potrebno podići nadu i optimizam koji će ih nositi kroz život.
Osvrnuli su se i na slučajeve imenovanja ulica u gradu Zagrebu pri čemu je naziv ulice izgubio vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić. Podsjetimo jučer je njegov nasljednik, kardinal Vinko Puljić, reagirao priopćenjem upozorivši kako je Ivan Evanđelist Šarić nepravedno optužen od strane aktualne zagrebačke vlasti.
Biskup Gorski rekao je da je vrlo čudno da se mijenja naziv ulice Ivana Evanđelista Šarića, jer je jedan od zaslužnih biskupa, štoviše preveo je Bibliju na hrvatski jezik i tiskao ju. Biskup Gorski također ističe kako nadbiskup Šarić nije imao izravne veze s ustaškim pokretom u ono doba. Crkvi je to čudno, rekao je biskup Gorski izrazivši radost što se oglasio kardinal Puljić koji je naslijedio mons. Šarića na biskupskoj stolici u Sarajevu.
Priopćenje kardinala Puljića prenosimo u cijelosti:
„Uvijek vjerujem da će dobro i istina pobijediti. Nadao sam se, istina ne previše, da će se to zbiti i u zagrebačkoj Gradskoj skupštini i da će tamošnja većina odustati od zatiranja dijela hrvatske povijesti na potpuno totalitarnim i ideološki obojenim osnovama.
Oduzeti imena ulica nekolicini osoba koje su bez ikakvih valjanih razloga tamošnji vladajući, moram to reći – iz rigidno lijeve i projugoslavenske stranke, svrstali među nepoćudne i „ustaše“, nečasno je djelo onih koji povijest ne poznaju, ali presuđivati na ideološkim osnovama itekako znaju. Govorili su da su se posavjetovali s povjesničarima, ali lako je uočiti – samo s onima iz njihova „ideološkog kluba“.
Među onima koji su izgubili ulicu nazvanu po svom imenu je i moj predčasnik, vrhbosanski nadbiskup Ivan Evanđelist Šarić. Reagiram kao njegov nasljednik na stolici vrhbosanskog nadbiskupa, danas u miru.
Upravo svoje umirovljeničke dana provodim u staračkom domu nazvanom po njemu u Lugu pokraj Kiseljaka. Nadbiskup Šarić će zauvijek ostati upamćen kao prevoditelj Biblije na hrvatski jezik u periodu od 1940. do 1943. godine, graditelj prelijepe sarajevske crkve sv. Josipa na Marindvoru (gdje danas počivaju njegovi zemni ostaci u zemlji koju je toliko ljubio) i književnik čija su djela i danas nepoznata, nažalost, široj hrvatskoj javnosti.
Zašto oduzimati taj „trag sjećanja“ na njega, ulicu s njegovim imenom, makar i na rubu glavnog grada Hrvata? Samo zato što se s brojnim Hrvatima povukao prema Zapadu? Zar kontekst vremena ne objašnjava njegove pjesme o vođama država u kojima je živio? Zar je ikada bio suđen i osuđen pred neovisnim sudom? Nije! Zar mu je dokazano neko zlodjelo? Nije!
No krimen mu je očito što je hrvatski mislio, svoj narod i Crkvu volio. I jedna ideologija, mračna i zloslutna, svojim mu postupkom želi presuditi ponovno. Drugi su ruke okrvavili krvlju svoga hrvatskog naroda i još ulice nazvane po njima postoje u glavnom gradu Hrvatske…
Uvijek sam na strani istine. Neka ozbiljni povjesničari kažu svoj sud o nadbiskupu Šariću. Ali da se lažima, zasnovanim na komunističkoj „istoriji“ i njihovoj „istini“, i danas kleveta – nedopustivo je.
Zli je Otac laži. Ali svaka laž umire. Danas ili sutra. Istina pobjeđuje i oslobađa.“
Izvor: IKA.HKM.HR