Izravni sudionik legendarnih utakmica Intertoto kupa između Cibalije i beogradskog Obilića, rođeni Osječanin i igrač Arkanovog kluba Saša Branežac dao je zanimljiv osvrt na te utakmice za tamošnji portal Mondo.
– Što smo doživjeli tamo ne vjerujem da to postoji u nogometnom svijetu. Ima tu nekih objašnjenja, ali to divljačko ponašanje tamo i sve šta su radili nije normalno. Vinkovci su bili u toj zoni ratnih sukoba. To je uzrok, otud taj animozitet i to što je u pitanju Obilić je dodatno pojačalo. Mislim da se narod hrvatske nacionalnosti tamo plašio Arkana, u uvodu je rekao Saša Branežac na ovu temu.
Podsjetimo, prva utakmica igrala se u Vinkovcima gdje je Cibalia pogocima Ivana Bošnjaka, Ivana Maroslavca te Madena Bartolovića slavila s 3:1.
– Mi smo došli dan ranije, tu je bilo sve u redu. Išli smo na teren i tu nas je sačekalo oko 1.000 njihovih navijača. Na putu od hotela do stadiona, to nije više od kilometar, kilometar i pol, mi smo bili zasuti više ne znam čime. Limenkama, kamenjem…Nije to bio strah, ali prosto se sklonite da vas ne udari kamen. Niste hrabri ako idete glavom na kamen. Nismo znali, ali mi smo blindiranim autobusom išli tamo. Da je moglo da se polomi, mi ne bismo imali niti jedno staklo. Oni su udarali po tom autobusu, policija nas je provela, ali policija nije mogla da ih zaustavi. Mada nisu se nešto ni trudili, kao da su željeli da nam izazovu neki strah. Poslije je policija okružila navijače da ne uđu u teren. Mi smo se zagrijavali na glavnom terenu i u jednom trenutku, da istrčimo jednu stotku… Kako je nas dvadesetak istrčalo tu stotku to je izazvalo strašno negodovanje publike da mi nismo ni istezanje završili, sklonili smo se sa terena jer nam je policija rekla da uđemo u svlačionicu. Oni su jedva održali naš trening. Na utakmicu smo taj kilometar putovali jedno 45 minuta. Bilo je 12 ili 15.000 ljudi, ne znam koliko prima taj stadion. Jedva su nas doveli. Ljuljan je autobus, udaran, prenosi Mondo dojmove Saša Branežac.
Prema riječima tadašnjeg nogometaša Obilića, ništa ugodnije nije im bilo niti noć uoči utakmice…
– Večer prije utakmice oko ponoći, čujete sve što se vani događa kroz otvoren prozor… Stigla su neka tri vozila sa ogromnim zvučnicima, puštali su nam glazbu, nitko nije mogao tu da spava. Mi smo se po terasama hotela gledali, smijali se. Tijekom tog dana nismo smjeli da napustimo hotel nigdje. Jedva je policija to osigurala. Na terenu se to i odrazilo. Imala je Cibalia dobru momčad i oni su pobijedili tu 3:1, meni je pripisan jedan gol, iako je to bio autogol. Ja sam loše reagirao na taj korner, ali je lopta zakačila jednog domaćeg igrača i dala nam šansu, zaključio je za Mondo svoje vinkovačke dojmove Saša Branežac o toj fenomenalnoj lipanjskoj vinkovačkoj večeri.