Danas se spominjemo svetih Euzebija i Poliona, svetaca mučenika po kojima nosi ime naša velika crkva u središnjem gradskom parku.
Sveti Euzebije živio je u trećem stoljeću u tadašnjim rimskim Cibalama. Porijeklom je bio Grk, no bio je gorljivi kršćanin, posvećen crkvenoj službi. Imenovan je biskupom kolonije Cibale, a kako su kršćani u to vrijeme bili progonjeni od rimske vlasti ista sudbina dočekala je i Euzebija. Vlast ga je utamničila i proglasila krivim što je kršćanin. Osuđen je na mučeničku smrt, a njegov život se završio 27. travnja u njegovim Cibalama, pretpostavlja se kako je to bilo 258. godine.
Tadašnji kršćani su obilježavali godišnjicu smrti svoga svetoga biskupa Euzebija, vidi se po tome što u Polionovim aktima, koja su bila načinjena za liturgijsku upotrebu, čitamo: “Mi s veseljem svetkujemo spomen ove dvojice (Euzebija i Poliona) junaka i molimo Svemogućega, da nas učine dionicima njihovih zasluga.”
Sveti Polion je također mučenik koji je svoj život dao za Krista upravo u Vinkovcima, u Cibalama, u kojima je živio i djelovao. Vršio je službu čitača ili lektora, a zahvaljujući svojoj učenosti postao je učitelj i odgojitelj pripravnika za crkvene službe, u prvom redu lektora.
Polion je također bio žrtva progona kršćana, a život mu je završio istog dana kada i život slavnog biskupa Euzebija kojeg je i on štovao. Rimski namjesnik ga je optužio za pripadnost kršćanstvu, za nagovaranje djevojaka na „ispraznu“ čistoću, a Polion mu se hrabro suprotstavljao, svjedočeći kršćanske istine, upozoravajući kako nije pametno izgubiti trajna dobra zbog zemaljskih prolaznosti.
Polion se nije odrekao Krista, te je osuđen na mučeničku smrt. Živog su ga spalili baš na godišnjicu smrti biskupa Euzebija 27. travnja 304. godine.
Blagdan svetih Euzebija i Poliona slavimo istog dana, 29. svibnja. Vinkovci u njima imaju sjajan primjer hrabre vjere koja ne odustaje od istine i ne odriče se kršćanstva zbog svjetovnih prijetnji i prolaznih stvari koje nam kradu vječni život.