Veliki radoholičar i nogometni stručnjak Hrvoje Bušić jednako će svu svoju energiju i sposobnost uložiti u napredak momčadi koju vodi, bez obzira o kojoj kategoriji ili nogometnom rangu je riječ. Upoznali su ovakav model rada brojni seniorski klubovi i škole nogometa sve do daleke Kine, no takav sportski elan i visoke standarde rada koje je Bušić postavljao rijetki pojedinci, pa i čitavi klubovi teško su mogli pratiti.
No, nakon višegodišnjeg rada u svom Graničaru, pred ‘Bušom’ se ukazala prigoda kakvu, pa mogli bismo slobodno reći, čitavu karijeru čeka.
Naime, ovih je dana postao voditelj Škole nogometa HNK Vukovar 1991 i ujedno trener juniora u ovom klubu. Rekli bi smo, napokon ambiciozan klub i razina natjecanja u kojem Bušić može do kraja pokazati svoj puni potencijal.
– Prije svega trebam se zahvaliti predsjedniku Markusu Buzovu i Draženu Pernaru na pozivu, kao i svim ostalim ljudima od Uprave, zaposlenika, trenera itd. na dobrodošlici. Ona je prošla i nogomet je daily business i to je jedini način funkcioniranja. Hoću reći, idemo pomicat granice.
Bušić je jako dobro ‘skenirao’ stanje u Školi Nogometa Vukovara 1991 i svjestan je kako postoje itekako dobri temelji za nove uspjehe. Klub ima 10 natjecateljskih kategorija te Otvorenu školu nogometa gdje sveukupno u stručnom dijelu radi 13 trenera.
– Velik posao su svih ovih godina odrađivali i hvala Bogu još su s nama koordinator Škole nogometa Slavko Baketa, ali i Željko Mažar,te svi oni treneri koji su tu zadnjih par godina nositelji pomicanja limita. Naravno, uz podršku kompletne Uprave. Čestitam cijelom klubu, stručnom stožeru predvođenom trenerom Domazetom, igračima i svima koji su prošle godine napravili ovaj rezultat. Sitnica je nedostajala u utakmici sa Samoborom za povijesni rezultat. E, sad nadogradnja toga bi bila da je recimo ostalo od te momčadi 70% igrača. Tu je od prošle godine par momaka, a sve ostalo je novo. Trebat će vremena i i strpljenja. Kada govorimo o radnoj etici, ti momci moraju znati da se moraju bacat na glavu svaku loptu, svaki trening, svaku utakmicu. Iz dana u dan. I zaposlene osobe imaju problema, ali idu iz dana u dan. Rade. Naravno da smo mi tu da im pomognemo. Uvijek moramo težit gornjem domu tablice, ako govorimo o rezultatu. Naravno da je šumeće to što je jako puno stvari trenutno nepoznanica poput jačine lige. Mi smo se prilično ekipirali, a naš skaut Vedran Domazet je tu napravio odličan posao. Momčad je potpuno nova, puno je tu momaka 2008. godište, ali po prirodi u natjecanjima sam uvijek za iznad prosjeka. Moraju bit sijesni kako je nužan izlazak iz zone komfora. Evo u ovom kratkom vremenu moj pomoćnik Ivo Aleksić i ja ćemo na tim detaljima radit, dok ih ne dobijemo.
Ovim opširnim odgovorom Bušić je predstavio filozofiju svog djelovanja, dok u nastavku pojašnjava kako to isto provesti u – djelo!
– Trenerima su podijeljeni planovi i program rada za njihove kategorije, kao i literatura ideje koju želimo sprovest. Za to će trebat vremena. Ideja je kvalitetnim i planiranim radom kontinuirano razvijat maksimalan potencijal igrača i stručnog osoblja. Razvojni program mora biti temelj, sa svim svojim detaljima od tehničkog, taktičkog, do kondicijskog i mentalnog. Svi ćemo igrat u istom sistemu osim u izvanrednim utakmicama kada govorimo o kategorijama kadeta i juniora. Kategorije koje igraju u smanjenom brojčanom odnosu, kao i na manjim dimenzijama terena znat će kako trebamo razvijati igrače do viših kategorija. Igrači moraju ući u našu pokretnu traku, gdje svaka kategorija nosi svoje zahtjeve, faze. Kada govorimo s jedne strane o zahtjevima u terenu, ali i izvan njega inzistirat ću na stvarima od discipline, ponašanja do jačanja karaktera. Mi treneri tu moramo biti primjer. Dakle rekao bih – iskorak, nadogradnja i nakon toga stabilizacija.
Bušić je svjestan kako će značajan izazov biti voditi Školu nogometa i juniorsku momčad, no upravo visoki ciljevi i izazovi, ono su što ga pokreće.
– Kad je sve dobro usklađeno, kada se zna tko šta radi i kada je dobra radna atmosfera, uz poznavanje hijerarhije, onda je sve lakše, ustvrdit će.
Brzina kojom je Vukovar 1991 stigao od trećeg do najvišeg ranga hrvatskog nogometa zaista je impresivna. Međutim, ono što se često zna spočitavati jest manjak domaćih igrača u seniorskom kadru. Upravo se kroz kvalitetan rad u Školi nogometa i taj trend želi okrenuti u korist vukovarske djece. Ipak, ne smijemo zaboraviti Noela Đurkovića koji je upravo produkt dosadašnjeg rada Škole nogometa.
– Kao prvo moram čestitati cijelom klubu, stručnom stožeru, igračima i svima koji su prošle godine napravili ovaj rezultat ulazak u SuperSport HNL Ligu te i na taj način nama olakšali posao oko dopunske selekcije. Garancije u nogometu nema i u najboljim svjetskim sredinama s najboljim mogućim uvjetima, ali naše je da ciljanim i planiranim radom sa puno analize maksimalno u našim gabaritima razvijemo igrački potencijal.
Za kraj, Bušić je, uz općenito ulaganje u nogometnu infrastrukturu u županiji, istaknuo i potrebu ulaganja u trenerski potencijal. Jer, ako nema kvalitetnih, licenciranih trenera, talentirana djeca uglavnom će ostati samo – talenti!