Duhovni poticaj prve korizmene nedjelje stiže vam od jednog našeg župnika koji je ovom prigodom želio ostati anoniman, a istovremeno potaknuti naše obitelji na zajedništvo i na borbu za očuvanje ljubavi. Hvala mu na prigodnim i snažnim riječima, neka vam budu na blagoslov!
Moj korizmeni hod – 22. veljače 2026.
Mt 4,1-11
Evanđeoski odlomak prve korizmene nedjelje (Mt 4, 1-11) otkriva duboki smisao Kristova poslanja kao Otkupitelja. Isus odnosi potpunu pobjedu nad đavlom, koristeći oružje Božje riječi.
Nakon krštenja na Jordanu, Isusa Duh vodi u pustinju da ga đavao iskuša. Isus ne odlazi u kušnju iz nepromišljenosti, već vođen Svetim Duhom. Tako i svi mi, kršteni u imenu Isusovu, sigurno nećemo zaobići dimenziju borbe. Svaki krštenik treba biti spreman na borbu. Postani svjestan da đavao najviše napada one koji su se posvetili Bogu.
Svaka kršćanska obitelj mora biti svjesna da je pozvana na borbu. Đavao često napada upravo tamo gdje je ljubav najjača, pokušavajući unijeti razdor među supružnike ili između roditelja i djece. Korizma nas uči da se borba ne odvija protiv krvi i mesa, već protiv duha protiv koga je glavno oružje Bog i njegova riječ.
Isus posti četrdeset dana i noći. Taj post nije bio samo odricanje, već potpuno predanje Ocu. Tek nakon tog razdoblja, kada je ogladnio, đavao pristupa, koristeći ljudsku slabost kao priliku za napad.
Pobjeda nad „kruhom“
Đavao kaže: „Ako si Sin Božji, reci da ovo kamenje postane kruhom“. Đavao sumnja ili želi provjeriti Isusov identitet. On cilja na najosnovniju ljudsku potrebu – glad. Isus odgovara citirajući Ponovljeni zakon: „Ne živi čovjek samo o kruhu, nego o svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta“. Isus odbija učiniti čudo radi vlastite ugode. On poučava da je duhovna hrana (Božja volja) važnija od tjelesne. Isus pobjeđuje glad i primamljivost ugode kojoj je podlegao Adam u raju.
U obiteljskom kontekstu se ova kušnja očituje kao pretjerana briga za materijalno, sigurnost, životni standard, konzumaciju. No, ne smijemo dopustiti da nas fizički kruh toliko okupira da svoje obitelji zaboravimo hraniti „Kruhom nebeskim“, zajedništvom u molitvi, sakramentima, čitanju Božje riječi. Obitelj koja posti od ekrana, buke i suvišnih želja, oslobađa prostor za zajedničko čitanje Svetog pisma. Kada obitelj zajedno moli i zajedno sudjeluje u euharistiji, prvu kušnju lakše nadvladava.
Oholost i kušanje Boga
Đavao vodi Isusa na vrh Hrama i citira Psalam 91, nagovarajući ga da se baci dolje jer će ga anđeli čuvati. Đavao se služi Božjom riječju kako bi zavarao. On želi navesti Isusa na oholost i senzacionalizam. Isus odgovara da ne treba iskušavati Gospodina, Boga svojega. Isus odbija prisiljavati Boga na čudo kako bi dokazao da je zaštićen. Katekizam nas uči da kušanje Boga ranjava poštovanje i povjerenje koje dugujemo Stvoritelju, jer u sebi krije sumnju u Njegovu ljubav i moć.
U obiteljskom životu ova se kušnja može očitovati kao sumnja u Boga kada dođu teški trenutci. „Ako nas Bog voli, zašto se ovo događa našem djetetu?“ ili „Zašto nam Bog ne pošalje čudo?“. Kršćanska obitelj je pozvana vjerovati Bogu i onda kada on ne čini „čuda po narudžbi“. Prava snaga obitelji očituje se u prihvaćanju križa, znajući da je Bog vjeran i da nas nikada ne ostavlja same.
Vlast i idolopoklonstvo
Na visokoj gori, đavao pokazuje Isusu sva kraljevstva svijeta i nudi mu ih ako mu se pokloni. Ovo je izravan napad na prvu zapovijed. Đavao nudi prečicu do mesijanske vlasti bez križa i muke. „Odlazi, Sotono! Ta pisano je: ‘Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i njemu jedinom služi!’“ odgovor je Kristov. Isus potvrđuje da je klanjanje Bogu jedini put istinske slobode. Isus je ovdje pobijedio pohlepu za vlašću i slavom.
Isusov odlučni „Odlazi, Sotono!“ poziv je svakoj obitelji da preispita svoje prioritete. Kada je Bog na prvom mjestu u domu, sve ostalo sjeda na svoje mjesto. Roditelji su pozvani biti „stijene“ koje odbijaju prečice do uspjeha ako one vode preko kompromisa s grijehom.
Nakon što je đavao iscrpio sve kušnje, odlazi, a anđeli pristupe i služahu mu. ovo je obećanje svakoj obitelji koja ustraje u korizmenoj borbi. Drage obitelji! Vaša borba, ustrajnosti, odricanja i žrtve i svete odluke donose blagoslov cijelom vašem domu.
Isus je pobijedio kao čovjek, dajući primjer mana ljudima kako se oduprijeti napastima. On je naš Veliki svećenik koji suosjeća s našim slabostima jer je i sam bio iskušavan u svemu, osim u grijehu. Crkva se svake godine kroz četrdeset dana korizme sjedinjuje s Isusovim otajstvom u pustinji, pozivajući vjernike na post, molitvu i oslanjanje na Božju riječ.
Isusova pobjeda u pustinji preduvjet je Njegova javnog djelovanja. On pokazuje da se đavao ne pobjeđuje silom, već poniznošću i vjernošću Pismu. Svaka Isusova pobjeda nad napasnikom zapravo je pobjeda izvojevana za nas, kako bismo i mi, osnaženi Njegovom milošću, mogli nadvladati zasjede zloga u vlastitom životu.
Drage katoličke obitelji, dragi borci! Blagoslovljena vam nedjelja!