Današnji datum jedan je od najtužnijih dana novije hrvatske povijesti.
Na današnji dan prije 35 godina živote su izgubili 12 hrvatskih redarstvenika: Stipan Bošnjak, Antun Grbavac, Josip Culej, Mladen Šarić, Zdenko Perica, Zoran Grašić, Ivica Vučić, Luka Crnković, Marinko Petrušić, Janko Čović, Željko Hrala i Mladen Ćatić.
Obilježavanje ove tužne obljetnice u Vinkovcima je započelo paljenjem svijeća i polaganjem vijenaca na stadionu HNK Cibalia, nakon čega su položeni vijenci i zapaljene svijeće kod murala dvanaestorici redarstvenika kod vinkovačkog podvožnjaka.
Vijence su položili i svijeće zapalili članovi obitelji, rodbina i suborci ubijenih policajaca te izaslanstva županije i grada Vinkovaca, a zatim su se uputili prema Borovu gdje je održana središnja komemoracija kod spomen-obilježja dvanaestorici hrvatskih heroja .
-Na brisanom prostoru, prije 35 godina, ovi su ljudi izgubili živote u zasjedi u Borovu Selu. Žrtva koja izaziva strahopoštovanje i zločin koji ne zastarijeva. Dan kada je Hrvatska zanijemila pred masakrom nad svojom prvom kolektivnom žrtvom. Od tada vrijeme brojimo na „prije i poslije Borova Sela”, simbol brutalnosti ispod svake civilizacijske razine i politike koja nam je negirala pravo na postojanje. Izražavam duboko poštovanje i suosjećanje s obiteljima koje 35 godina nose najveći teret ove tragedije. 12 redarstvenika, 12 naših dečkiju, trajni su spomenik stvarne cijene naše slobode. Hvala im i slava, rekao je župan Bosančić.
-Dvanaest dubokih rana na duši Vinkovaca i cijele Slavonije i danas bole istom snagom, kao tihi, ali trajni podsjetnik na žrtvu koja je zauvijek obilježila hrvatski narod. Krenuli su iz Vinkovaca kako bi oslobodili svoje kolege, a u Borovu Selu dočekala ih je mučka zasjeda. Tada su sve maske pale, taj teroristički čin je razotkrio sve namjere agresora i označio početak borbe za slobodu koju smo skupo platili. S tugom, poštovanjem i zahvalnošću prisjećamo se dvanaestorice heroja, kao i svih hrvatskih branitelja koji su svoje živote utkali u temelje naše Domovine. Njihova hrabrost i ljubav prema Hrvatskoj obvezuju nas da zauvijek čuvamo sjećanje i trudimo se biti dostojni žrtve koju su podnijeli. Rane možda nikada neće zacijeliti, ali uspomena živi, u tišini, u molitvi i u svakom novom danu slobodne nam Hrvatske. Neka im je vječna slava i hvala, poručio je gradonačelnik Romić.
