Ivan Penava, potpredsjednik Sabora RH, predsjednik Domovinskog pokreta i predsjednik Vladinog povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata uputio je otvoreno pismo Tomislavu Tomaševiću koje donosimo u cijelosti:
”Gradonačelniče Tomaševiću,
kao predsjednik vladinog Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata ovim vam putem želim skrenuti pozornost da podržavanjem paljenja Trnjanskih krijesova ove subote u Zagrebu vaša stranka i vi osobno svima u Hrvatskoj šaljete tragičnu političku poruku.
Za vas je 8. svibnja dan oslobođenja, dok su za tisuće obitelji u Zagrebu i Hrvatskoj taj dan i oni koji su uslijedili početak patnje, otimanja imovine, sustavnih likvidacija, nestanaka i grobova bez imena.
Zagreb 1945. nije bio oslobođen grad kako mu vi tepate, Zagreb je bio ispražnjen grad. U njega su 8. svibnja umarširale komunističke postrojbe, ali ne da bi ga oslobodile jer u gradu nije bilo nacista ni fašista, već da bi u njemu uspostavile novu vlast. Strahovlada koja je uslijedila, a koju osuđuje sav civilizirani svijet stavljajući znak jednakosti između komunizma te nacizma i fašizma, počiva na kostima žrtava koje su sustavno smaknute bez suda.
Danas, osam desetljeća kasnije, pod nogama Zagrepčana još uvijek leže kosti ljudi koji nisu dostojno pokopani. Na Tuškancu ekshumirani su posmrtni ostaci najmanje 102 osobe. Na području Gračana ekshumirani su posmrtni ostaci 294 osobe, među njima 63 maloljetnika, od kojih čak 16 djece mlađe od 14 godina, te dvije žene. U Savskoj 77, kod Učiteljskog fakulteta, pronađene su dvije masovne i jedna pojedinačna grobnica s posmrtnim ostacima najmanje 25 osoba. U Čučerju su pronađeni posmrtni ostaci triju žrtava, a u šumi Lešće još dvije masovne grobnice s posmrtnim ostacima najmanje 23 žrtve. A to je, nažalost, tek početak i Hrvatska će još godinama svjedočiti iskopima i bolnim sudbinama.
Ako je suditi prema iskustvima susjedne Slovenije, stvarna brojka masovnih grobnica višestruko je veća od one kojom se barata na početku procesa iskapanja i suočavanja s krvavim nasljeđem komunizma. Slovenci su u samo devet godina došli od 40 do 594 lokaliteta, a današnje su procjene da ih ima i do 750. Službeni podatci iz Slovenije govore da je nakon kraja rata na njihovom teritoriju likvidirano čak 100 tisuća pripadnika „drugih naroda bivše Jugoslavije“, uglavnom Hrvata.
A koliko je tu, gradonačelniče, bilo Zagrepčana koji krvnike nisu dočekali na kućnome pragu, već su bježeći od neizvjesnosti i očekivanog terora na kraju skončali po slovenskim jamama?
To je Zagreb koji vi ne želite vidjeti.
To je lice tzv. oslobođenja koje slavite.
Obitelji tih ljudi još uvijek čekaju istinu i pravdu. I grob na kojemu će zapaliti svijeću.
Zamuckujete dok osuđujete svaki zločin, uz nezaobilazni „ali“ kad govorite o zločinima crvene Partije. Za žrtve komunističkog režima u gradu kojem ste gradonačelnik niste pokazali ni minimum pijeteta. To je vaš politički izbor kojega bi se većina sramila.
Kao predsjednik Povjerenstva za utvrđivanje sudbina žrtava zločina počinjenih neposredno nakon Drugoga svjetskog rata vrlo dobro znam koliko je ova tema teška. Znam koliko je dugo gurana pod tepih. Znam i da je u prvim mjesecima poraća u Zagrebu djelovalo 7 logora. U izvješću Glavnoga štaba Jugoslavenske armije za Hrvatsku od 16. svibnja 1945. navodi se da se u logorima Prečko, Vrapče i Zagreb nalazi približno 20.000 zarobljenika.
Postoji i Rankovićev dopis OZN-i za Hrvatsku od 15. svibnja 1945., u kojem prigovara i navodi: ”Vaš rad u Zagrebu je nezadovoljavajući. Za 10 dana u oslobođenom Zagrebu streljano je samo 200 bandita. Iznenađuje nas ova neodlučnost za čišćenje Zgb-a od zlikovaca. Radite suprotno od naših naređenja jer smo rekli da radite brzo i energično i da sve svršite u prvim danima… ”. Važno je naglasiti da se taj podatak o „200 likvidiranih“ odnosi samo na civile koje je u Zagrebu obradio II. odsjek OZN-e, dok su vojni zarobljenici bili u nadležnosti drugog odsjeka.
Ovaj dokument jasno pokazuje duh režima čiji ulazak u Zagreb vi slavite krijesovima. Režima koji je bio nezadovoljan malim brojem mrtvih, ubijenih bez suda.
Prestanite se praviti da se nakon 8. svibnja 1945. u Zagrebu nije dogodilo ništa loše. Prestanite relativizirati zločine i zločinački karakter komunističkog režima. Kao demokratski izabrani gradonačelnik na slobodnim izborima, dužni ste poštivati i promicati demokratske principe i ustavne vrijednosti moderne Hrvatske, a među njih spada i jasna osuda jugoslavenskog komunizma i njegovih egzekutora.
Od vas očekujem da Grad Zagreb pruži punu suradnju svim nadležnim državnim tijelima u istraživanju, pronalasku, ekshumaciji i dostojnom pokopu žrtava poraća na području Zagreba. Očekujem da kao gradonačelnik obiđete sva mjesta masovnih grobnica i zapalite svijeću. Prestanite negirati najveći zločin u Europi nakon kraja Drugog svjetskog rata!
Očekujem i da Zagreb prestane biti grad selektivnog sjećanja. Istinu ne možete zakopati ignoriranjem kostiju nevinih ljudi.
Zato vas javno pozivam da ne palite plamen čije posljedice ne možete kontrolirati. Povucite počasno pokroviteljstvo Grada Zagreba i ugasite Trnjanske krijesove.”