U Osijeku se danas održao Hod za život u znak potpore za svaku majku i njeno dijete, za svako srce koje još kuca pod majčinim srcem – da nikad ne utihne.
Ljubica Toth, supruga i majka osmero djece, liječnica, danas je na Hodu za život u Osijeku podijelila svoje osobno iskustvo o ljubavi, prihvaćanju i otvorenosti životu koje nadvladavaju i najveće neizvjesnosti. Unatoč njenoj teškoj dijagnozi – Hodgkinovom limfomu u ranoj mladosti i neizvjesnosti hoće li ikada moći imati djecu sa svojim suprugom, uspjeli su se ostvariti kao roditelji osmero djece. „Svako od njih doživljavamo kao neizmjeran dar života. Zahvalni smo na životu koji mi je darovan nakon bolesti, na svakom našem djetetu, kao i na liječnicima koji su pratili naše porode. Svaki novi život za nas nosi neprocjenjivu vrijednost”, istaknula je gđa Toth.
Marijan Gubina je suprug, otac četvero djece, humanitarac, mirotvorac i pisac, većini u hrvatskoj javnosti poznat po svom autobiografskom romanu 260 dana. Govoreći o svemu što je prošao, Marijan Gubina istaknuo je kako su mu najveća snaga i najveći životni uspjeh upravo obitelj – supruga i četvero djece.
“Moja obitelj moj je najveći blagoslov i smisao. Djeca ne traže savršene proračune, ona traže našu prisutnost i ljubav. Kada utišate buku društvenih strahova i sebičnosti, shvatit ćete – za novi život nije potreban idealan svijet, potrebno je samo otvoreno srce. Jer na kraju, ljubav uvijek pronađe put”, naglasio je Gubina.
Koordinatorica Hoda za život u Osijeku, Lidija Blagojević poručila je: „Osječani su danas podržali ono najvrjednije – svaki ljudski život od začeća do prirodne smrti. Vaša prisutnost snažna je poruka da kao društvo želimo štititi dostojanstvo svakog čovjeka. Prekid života nerođenog djeteta nikada nije i ne smije biti rješenje! Rješenje je ljubav, prihvaćanje života! Okupili smo se danas ovdje jer nećemo odustati ni posustati u toj borbi za život najnezaštićenijih, najnježnijih i najranjivijih među nama – nerođenog djeteta! Zajedno gradimo društvo koje stavlja život, obitelj i dostojanstvo svakog čovjeka na prvo mjesto. Svako dijete je dar – prilika da ga volimo, štitimo i postanemo bolji ljudi”, rekla je Blagojević.
U Zaprešiću, gradu prijatelju djece, održan je prvi Hod za život, obitelj i Hrvatsku!
„Okupili smo se danas ovdje jer volimo i majku i njezino nerođeno dijete. Kroz Hod za život u javnost je izašlo mnogo hrabrih žena koje su progovorile o strašnim posljedicama pobačaja ne samo za njihovo dijete, već i za njihov život. One su raskrinkale laž da pobačaj „osnažuje“ ili „emancipira“ ženu. Žene koje su imale pobačaj svjedoče da je on bio rezultat napuštenosti, izdaje, očaja, neznanja, pritiska okoline, liječnika ili društva.
Teško je pronaći ženu koja se nije, kad tad, pokajala što je dopustila usmrćivanje vlastitoga djeteta u svojoj utrobi! S tim je jako teško živjeti!” istaknuli su organizatori.
Krešimir Ružđak, koordinator prvog Hoda za život u Zaprešiću istaknuo je: „Prvi korak je zakon! Tražimo da pravedne politike i zakoni štite život svakoga čovjeka. Vrijeme je za društveni dijalog i zakone temeljene na znanosti i ljudskosti, a ne na interesima osobne komocije. Svjetovne stvari koje stavljamo ispred života ostat će za nama. Jedino što vrijedi i što ostaje je život i ljubav koje smo dali. Ohrabrite se i sačuvajte svaki život!” naglasio je Ružđak.
Na prvom Hodu za život u Zaprešiću imali smo priliku čuti i snažna svjedočanstva o ljubavi i podršci koja daju snagu za prevladavanje i najtežih izazova, noseći poruku prihvaćanja i vjere u vrijednost svakog čovjeka.
Supružnici Lukić, Marina i Gordan, podijelili su svoju životnu priču koja svjedoči o ljubavi, prihvaćanju i otvorenosti životu koje nadvladavaju i najveće neizvjesnosti. Nakon brojnih neuspjelih pokušaja da se ostvare kao biološki roditelji, krenuli su putem posvajanja. Uz veliku podršku obitelji, prijatelja i udruge Adopta, brojnih poslanih molbi, čekanja i neizvjesnosti, postali su roditelji troje posvojene djece. „Nikada nećemo zaboraviti prvi susret. Taj pogled. Taj osjećaj. U tom trenutku nestali su svi strahovi, sva čekanja i svi teški trenuci. Znali smo da smo postali obitelj. Danas smo sretna peteročlana obitelj!
Možda naša obitelj nije nastala na “uobičajen” način, ali je povezana nečim puno jačim – ljubavlju, povjerenjem i osjećajem da smo oduvijek pripadali jedni drugima. Danas, kada pogledamo našu djecu, znamo da je svaki poziv, svaka suza, svako čekanje i svaka prepreka imala smisla.
Jer obitelj ne nastaje samo rođenjem. Obitelj nastaje ljubavlju. I zato danas možemo reći samo jedno: negdje su čekala naša djeca… a mi smo cijelo vrijeme čekali njih. I kada nas ljudi pitaju jesmo li mi spasili njih – iskreno kažemo: ne. Oni su spasili nas”, ispričali su supružnici Lukić.
Tea Bekavac, supruga, majka četvero djece, potaknuta osobnim gubitkom svoje djevojčice Rite pokrenula je, uz suradnju udruge U ime obitelji, mrežu potpore Rita ( https://rita.uimeobitelji.net/nasa-misija/ ) kroz koju žene koje su prošle bolno iskustvo spontanog pobačaja i teške prenatalne dijagnoze pružaju podršku ženama koje se danas nalaze u takvoj situaciji „Važno je ne zaboraviti i na te majke kojima se nerijetko uskraćuju informacije i potpora na koje imaju pravo. Te su majke, očevi i obitelji gotovo nevidljive u društvu. Ženska solidarnost utemeljena u istini i ljubavi nezamjenjiv je izvor snage i obnove”, istaknula je Bekavac.
