Završena je još jedna sezona nogometnih natjecanja.
Nažalost Cibalia nije ušla u prvu ligu.
Nisam na utakmicama, ne stignem. Radim, imam sto drugih obveza. Ne stignem ni na utakmice na kojima igra naše dijete. Dva, tri sata na stadionu su mi luksuz kojeg si rijetko kada mogu priuštiti.
Gledam sa strane, slušam, pratim. Hvalospjeve, nadmudrivanja. Tko je bolji s trenerom, tko s igračima. Tko je kome dao intervju sto puta. Mislim hoćemo forsirati. Ma nećemo, nek’ dečki igraju. Mi ćemo ih pohvaliti i pogurati kada im to bude značilo.
Čini se kako je ove sezone stvarno postojala prilika. Čini se kako su imali šansu nakon toliko godina. Bilo je lijepo vidjeti gužvu u gradu kada je došla prva HNL zahvaljujući Vukovaru 1991. Bilo je lijepo zamisliti kako će grad živnuti kada Prva HNL ponovno dođe. Cibalia je naša, bilo bi mi drago da su prva liga. Zbog kluba, igrača, svih nas.
Nećemo vjerojatno stići ni na javnu tribinu, već unaprijed znam koje obveze imam tada. Ali znam da jeftine fore Cibalija mi je u srcu samo za naslikavanja nisu fore. To je tako u svim područjima života. Tko to ne vidi, žao mi je.
Žao mi je što netko nije pozvao time-out kada je još postojala šansa za reset. Znam da spremno i jedva čekaju oni koji će se izrugati s ovim rečenicama i koji krivce za Cibaliju traže na krivim mjestima.
Nisam stručnjak pa da znam zašto im nije išlo. Ima većih stručnjaka koji bi o tome mogli nešto reći. Mogu samo reći kako smo ove sezone vidjeli suze u očima onih koji ju vole. I zbog njih mi je žao. Život ide dalje, bit će možda još prilika. Možda i neće.
Možda će nešto naučiti na ovim greškama.
Povod ovim tekstu je poziv HNK Cibalia na Javnu tribinu o Cibaliji koja će se održati u utorak, 2. lipnja 2026., s početkom u 19 sati. Kažu moći ćete pitati što god vas zanima u vezi rada HNK Cibalia.
Mi radimo dalje svoj posao, a svima onima koji su ga u HNK CIBALIA, gradu, županiji, državi, trebali raditi i koji ga planiraju raditi iskreno želimo svu sreću. Kad im bude trebalo, tu smo.