Ne stišavaju se reakcije na jučerašnju sjednicu Gradskog vijeća grada Vinkovaca na kojoj je izmijenjen Prijedlog odluke o dodjeli Javnih priznanja grada Vinkovaca.
Podsjetimo prema prijedlogu Odbora za imenovanja grada Vinkovaca za dodjelu nagrade predložena je HVIDR-a Vinkovci, no prijedlogu se usprotivila oporba. Konačno prijedlog je izmijenjen, a svoje komentar cijele situacije danas je javno objavila i zamjenica gradonačelnika Katarina Vučić.
Njenu objavu prenosimo u cijelosti:
„Poštovane Vinkovčanke i Vinkovčani,
protekla su 24 sata od završetka 11. sjednice Gradskog vijeća i smatram da vam dugujem objašnjenje.
Ne zbog politike. Nego zbog odgovornosti.
Na sjednici Gradskog vijeća raspravljalo se o dodjeli javnih priznanja Grada Vinkovaca. Kao zamjenica gradonačelnika nemam pravo glasa, ali sam imala obvezu upozoriti na ono što smatram ozbiljnim propustima u samom postupku.
Prije svega, želim istaknuti kako vijećnici, pa ni ja, u materijalima za sjednicu nismo dobili kompletnu dokumentaciju o svim prijavljenima na Javni poziv za dodjelu javnih priznanja, unatoč tome što su pojedini vijećnici tijekom sjednice izričito zatražili da im se ista dostavi. Ta dokumentacija nije dostavljena ni do danas.
Smatram da svaki vijećnik ima pravo, ali i građansku obvezu, prije donošenja odluke imati uvid u cjelokupnu dokumentaciju, sve pristigle prijave i obrazloženja kako bi mogao odgovorno odlučivati.
To nije pitanje politike.
To je pitanje transparentnosti.
Upravo zato sam tijekom Aktualnih pitanja javno upozorila na taj problem te predložila da se ubuduće o svakoj fizičkoj i pravnoj osobi glasuje zasebno, dizanjem ruke za svaki prijedlog pojedinačno.
Na taj bi način svaki vijećnik preuzeo osobnu odgovornost za svoju odluku, a građani bi jasno vidjeli tko je podržao kojeg kandidata.
Nažalost, tijekom same rasprave svjedočili smo nečemu što, po mom mišljenju, nije smjelo biti dio sjednice Gradskog vijeća.
Priznanje se dodjeljuje udruzi, a ne njezinom predsjedniku. Umjesto rasprave o radu udruge, na sjednici su iznošene tvrdnje o privatnoj osobi, pozivajući se na medijske napise i informacije koje nisu bile predmet odlučivanja Gradskog vijeća.
Posebno zabrinjava što smo nakon sjednice imali priliku pročitati javno očitovanje jednog od vijećnika koji je napisao kako je upravo on namjerno otvorio tu temu, kao odgovor na komentare predsjednika udruge koje je isti ranije objavio na svom privatnom Facebook profilu vezano uz politički skup SDP-a i platforme Možemo.
Ako je to doista bio razlog, onda se moramo zapitati:
Jesu li javna priznanja postala sredstvo političkog obračuna?
Ne ulazim u privatne odnose niti donosim presude o bilo kome. To je posao nadležnih institucija.
Ali jednako tako smatram da nitko ne smije biti javno prozivan i etiketiran bez mogućnosti da odgovori ili iznese svoju stranu priče, osobito kada se odlučuje o priznanju koje se dodjeljuje udruzi, a ne pojedincu.
Još jedno pitanje ostalo je bez odgovora:
Koja je stvarna uloga Odbora za javna priznanja ako se tijekom desetominutne stanke prijedlozi mogu mijenjati političkim dogovorima između vladajućih i oporbe?
Građani imaju pravo znati kako nastaju odluke koje predstavljaju Grad Vinkovce.
Ali ono što me najviše boli nije sama procedura. Boli me ono što ovakve rasprave ostavljaju iza sebe.
Branitelji koji su 1991. zajedno stajali na prvoj crti danas se sve češće dijele na “naše” i “njihove”.
To nije Hrvatska za koju su se borili.
To nisu Vinkovci kakve želimo.
Braniteljima nisu bile bitne stranačke iskaznice kada su branili svoju domovinu. Nisu tada pitali tko je iz koje stranke, niti tko će jednog dana podržavati koju političku opciju.
Zato danas ne bi smjeli postojati “naši” i “njihovi” branitelji. Ne bi smjeli postojati oni koji zaslužuju javna priznanja i oni koji ih ne zaslužuju zbog političkih okolnosti.
Ne bi smjeli postojati ni oni koji imaju pravo na gradske naknade, potpore i priznanja, dok drugi – jednako vrijedni hrvatski branitelji i građani – ostaju po strani jer nisu javno iskazali podršku vladajućima ili imaju drugačije političko mišljenje.
Takav dojam ne smijemo dopustiti.
Jer ako ljudi počnu vjerovati da o javnim priznanjima, naknadama ili društvenom uvažavanju odlučuje politička podobnost, a ne doprinos zajednici, tada gubimo ono najvažnije – povjerenje građana.
Ja na takve podjele neću pristati.
Uvijek ću se zalagati za transparentan postupak, jednaka pravila za sve, poštovanje dostojanstva svakog čovjeka i donošenje odluka isključivo na temelju činjenica.
Jer javna priznanja Grada Vinkovaca moraju biti simbol zahvalnosti, zajedništva i poštovanja.
Nikada političke pripadnosti.“