Čudno je ovo ljeto. Umjesto da je u zraku neka opuštena, lagana atmosfera, sve je nekako napeto, nategnuto, usiljeno, poput ovog asfalta koji se prži na plus 40.
Nikako da krene prava sezona kiselih krastavaca. No napokon je završila sezona obilaska Hrvatske u simbiozi SDP-a i MOŽEMO. Rezultat: SDP u anketama tone, napušta ga članstvo, a MOŽEMOsi rastu. Šok i vjeverica. Ova simbioza od samog početka je svakom realnom promatraču izgledala kao parazitiranje MOŽEMOsa na štetu SDP-a, ali SDP to nije spriječilo da počini političko samoubojstvo. Pitam se za koga će glasati svi oni koji ne vole HDZ, a kosa im se diže od MOŽEMOsa? Za parazitiranje?
Ljevica ima priliku života stvoriti novu stranku koja će pokušati unatoč svim lijevim uvjerenjima biti normalna. To je realno jedino što može uzeti glasove sekti čiji članovi slijepo i poslušno brane svoje čak kad je i iz svemira očito da i MOŽEMOsi lažu i kradu. Kad kažem na svemir mislim na vilu u Istri koju možete vidjeti na Google mapsu, krađu na zagrebačkom hipodromu itd., itd. Inače uhićen je gradonačelnik malog mjesta u Istri pa evo vidjet ćemo hoće li istraga nešto i pokazati.
Strategija MOŽEMOsa je vrlo jednostavna: čim izbije neka afera vezana uz njih krenu s obilaskom Hrvatske s nekom sasvim desetom temom, snimaju jako dobro producirane tik tok video uratke i izbacuju ljubavne priče svoji članova u magazinima koje žene danas čitaju samo ako na njih nalete u frizerskom salonu. Sekta koja uništava glavni grad Hrvatske mogla bi nam svima doći glave. Doslovno.
Kao što Španjolcima dolazi glave njihova verzija lijevih MOŽEMO-sa i socijalne demokracije, ili ti onoga što izgleda kao komunizam, ponaša se kao komunizam, ali se identificira kao socijalna demokracija. Španjolska vlada odlučila je ozakoniti boravak, za procjenjuje se, i do milijun ilegalnih migranata, a ispod onoga što oni nazivaju humanošću zapravo se krije vrlo jednostavna matematika – misle da će ti migranti glasati za njih pa će se tako održati na vlasti unatoč tome što gube izbore u svim pokrajinama. Ne znam hoće li se netko od tih migranta sjetiti da mogu osnovati svoju stranku pa im ovi neće trebati? Evo vidjet ćemo.
Jedina prednost ovo globaliziranog svijeta je što možete vidjeti i sami što se stvarno događa u svakom kutku zemaljske kugle. Ne zato što će vas o tome istinito izvijestiti mediji već zato što će obični ljudi podijeliti te informacije na društvenim mrežama. Tako npr. ono apokaliptične scene iz Španjolske u kojima gledamo starovjekovnu okupaciju teritorija možete vidjeti upravo tako – kao okupaciju teritorija, a ne kao ekskurziju Marokanaca. Više od 60 tisuća uredno ošišanih, obrijanih i očito vojno uvježbanih muškaraca pokazalo je kako se lako u današnje vrijeme jednostavno invazijom može okupirati dio nečije zemlje. Ali zato imate tu medije koji će vam govoriti da su to bile žene i djeca i da im treba dati sva prava i sve besplatno u zemlji u kojoj njeni stanovnici to sve isto moraju platiti.
Političko samoubojstvo New Yorka također je jedan od zanimljivijih eksperimenata u kojem u stvarnom vremenu gledamo kako njihov muslimanski gradonačelnik provodi, ističe i veliča doslovno komunističke diktatore, ideje i parole podgrijane njegovim vjerskim uvjerenjima u kojima nema mjesta za Židove. Kapitalistički SAD će sigurno biti oduševljen ishodom ovog eksperimenta.
Političko samoubojstvo očito je jako privlačno mnogima. Npr. političarima koji vode Veliku Britaniju ili Europsku Uniju. No nije problem što tu uništite samo sebe, problem je što u većini slučajeva uništite i sve oko sebe. Samoubojstvo ne dolazi s Božje strane, pa evo, pametnom dosta.
Ne zaboravimo da su MOŽEMOsi oduševljeno posjetili i New York i Španjolsku i na društvenim mrežama se javno hvalili kako podržavaju ove njima srodne politike. Izbori u New Yorku su im bili toliko važni da su tik tok snimali na svakom ćošku New Yorka i pljeskali Mamdamiju kao da je Tomašević. Nije valjda da sve ove opcije financiraju isti ljudi pa su zato i njihove politike diljem svijeta potpuno iste?
Baš zgodno što smo nekoliko dana prije ove invazije na Španjolsku mogli vidjeti intervju u kojem glavna urednica The Economista samouvjereno optužuje Elona Muska za radikalno desničarstvo, dok joj on objašnjava da sigurni gradovi, sigurna granica i siguran život nisu radikalni već nešto što bi svatko normalan trebao podržavati. Ona mu govori kako ga mnogo ljudi mrzi zbog njegovih stavova, a on njoj kako puno više ljudi mrzi ljude sa stavovima poput njenih. Ne znam je li shvatila poruku.
Bilo je to svojevrsno novinarsko političko samoubojstvo koje je još jednom pokazalo zašto mnoge slične novinare u Hrvatskoj ljudi nazivaju dnovinarima.
No političko samoubojstvo u Hrvatskoj nije rezervirano samo za hrvatsku ljevicu. To je nažalost pojava koja je prisutna već dugo i na našoj desnici. Onima što se vole nazivati desničarima pa navijaju za Palestinu i Rusiju i dijele AI fotografije ubijene djece. Tako su brojni ljuti desničari uz ljevičare zaključili da su za invaziju 60 tisuća muslimana krivi – Židovi. Jer poznato je valjda kako muslimani slušaju ono što im Židovi kažu. Evo meni taj scenarij zvuči skroz nevjerojatno, ali našim desničarima je to očito sasvim realno.
No ne navijaju samo ljuti desničari za Palestinu i Rusiju, za njih navijaju i svi s lijeve strane. Negdje u sredini imamo lijevo ministarstvo kulture HDZ-a koje financira jugoslavenstvo i velikosrpske pretenzije koje tako zvuče, tako izgledaju, ali u praksi ih se zove kulturom. Imamo i desno ministarstvo obrane na čelu s nekim tko je ratovao za slobodu Hrvatske i tko pokušava dogovoriti naoružanje hrvatske vojske najmodernijim oružjem koje danas proizvode Izraelci i Ukrajinci, a imamo i predsjednika države koji iz samo njemu znanih razloga zabrani kupnju najmodernijeg oružja, zabrani protokolarne posjete hrvatske vojske, a istovremeno ne zabrani protokolarne posjete partizanke od 100 godina koja se hvalila s ubijanjem fratara u Širokom Brijegu. Možda je i predsjednik zaključio da mu je dosta politike pa se odlučio na političko samoubojstvo. Ne znam samo što će biti ako se i kod nas dogodi ovako očita okupacija kao u Španjolskoj, hoće li onda isti ljudi i dalje navijati za Rusiju i njene saveznike, hoće li onda netko braniti vojsci da ode na granicu ili će im širom otvarati kapiju?
Navijanje je upravo ono što svaki put kada igra Hrvatska otkrije svu netrpeljivost naših dežurnih jugonostalgičara prema Hrvatskoj. Tako je bilo i ovog Svjetskog nogometnog prvenstva. Opet su danima prosipali žuč naslovnicama „Evo zašto ne navijam za Hrvatsku“, „da Bog da sve izgubili“, „Gospa ne zabija golove“ i slično. Sreća na prvenstvu je igrala BiH pa su naši novinari imali za koga navijati. Posebnim lirskim statusima lijevi aktivisti koji to jesu, tako izgledaju i tako se ponašaju, a predstavljaju se kao književnici i novinari, opisivali su igru susjedne nam reprezentacije, a onda kada je trebalo reći koju riječ o našima, e tu su emocije i lirika nekako iščeznule.
No klikovi koje donosi nogomet nisu za baciti, a PR treba iskoristiti, pa su i MOŽEMOsi snimali tik tok videe u hrvatskom dresu. Izgledalo je to potpuno iskreno i uvjerljivo, poput glume u hrvatskim sapunicama i filmovima – čast izuzecima. Ispadanje Hrvatske valjda je najbolji poklon koji su MOŽEMOsi mogli dobiti, jedan doček s Thompsonom manje.
Izrugivanje Daliću i dečkima iz reprezentacije radi vjere postao je novinarski standard koji se treba prihvatiti kao normalan i napredan, tu nitko ne vidi problem. Isto kao što ga ne vidi niti u tome kada se ruga Gospi svake prve subote u mjesecu, kada se vrijeđa i omalovažava vjernike nazivajući ih klečavcima, kada se ruga s odlaskom u Međugorje prije turnira. E onda se dogodi da netko oskvrne Međugorje i to toliko ružno i toliko očito zlobno da čak i mediji koji se Gospi i vjernicima rugaju pod normalno moraju prenijeti vijest takva kakva je – zloban čin netrpeljivosti prema Gospi. Mojmira prvog puta nije najavila vijest tako da je rekla „mjesto gdje dolaze klečavci“ i „mooolim malo frke zbog crnog spreja“ jer je ovo bilo previše za ruganje čak i za naše lijeve aktiviste.
U čemu je razlika ako se rugate Gospi i katoličanstvu u Hrvata crnim slovima u člancima ili crnim sprejem u Međugorju? Nema je. Samo je ovdje u Međugorju zlo bilo toliko željno pažnje da nije moglo ostati skriveno. Nema razlike kod izrugivanja. A više štete su počinili oni koji svojim crnim slovima rastaču povijest i identitet našeg naroda. Njihovo srce je crno, bez obzira na zeleni, crveni ili plavi dres kojeg izvana nose. Kip se očistio, a zlo sjeme koje oni siju već generacijama i dalje stoji poput kukolja kojeg će se odstraniti tek u vrijeme zadnje žetve. Jugonostalgičari trenutačno sve nade polažu u to da novi izbornik ne voli Međugorje i Thompsona, inače im se nastavlja njihova noćna mora hrvatskog uspjeha.
Nije današnji svijet uopće kompliciran. Stvari su tu vrlo jednostavne, kao što su bile i prije nekoliko stotina godina, kao što su bile i prije nekoliko desetljeća. Imamo ljude koji vole i čuvaju svoj dom, a imamo i ljude koji ga prodaju i izdaju, koji širom otvaraju vrata neprijateljima. Imamo dobro i imamo zlo. Imamo duhovnu stvarnost koja se toliko jasno očituje u materijalnom svijetu da bi i slijepci povjerovali, a imamo i ljude kojima je um toliko pomračen da ne vide ništa ni pored zdravih očiju.
Imamo okupaciju tuđeg teritorija, no nemamo i ljude koji brane svoje. Ljudi mrze „klečavce“, reprezentaciju, desnicu, mrze sve što ima veze s nacionalnim identitetom, a zašto nije ni njima jasno. Što može toliko okrenuti nečiji um da toliko ne voli svoje? Da se raduje propasti ili nesreći svog naroda?
Svaki put zaključim isto – nas samo Bog čuva. Pored toliko izdajnika imamo i toliko mučenika na nebu koju su svoju ljubav prema Hrvatskoj, prema svojoj vjeri, svom domu i svojoj obitelji platili krvlju. Nijedna žrtva nije uzaludna. Bog sve čuje i sve vidi. Vidi one koje su prijeko nekoliko stotina godina stradali dok su branili Europu od Osmanlija, vidi i one čije zemaljske kosti i dalje leže zatrpane negdje ispod hrvatske zemlje, vidi i one koji i danas stradaju jer brane zdrav razum i istinu od modernih osvajača koji dolaze putem kopna, mora ili medija.
Godinu dana je prošlo otkako je više od pola milijuna Hrvata molilo zajedno. Godinu dana otkako zlo divlja po hrvatskom Saboru i medijima vrišteći crnim slovim o ustašama, fašizaciji Hrvatske i propasti svega. A evo jedino što propada je dno na kojem stoje isti ti koji vrište. Jedino što propada je njihova budućnost jer se mladi danas ne okupljaju u Kumrovcu već u Međugorju.
Sve ovo smo već vidjeli. Vidjeli smo ljude koji su upozoravali na opasnost politike koje dolaze iz Beograda, vidjeli smo ljude koji su jedva dočekali 1945. da pobiju što više Hrvata, da ljude tjeraju na Goli otok, da ih danonoćno privode i maltretiraju ispitivanjima i slično. Vidjeli smo ljude koji su se u mračnom dobu komunizma svim silama trudili uništiti i hrvatski narod i vjeru hrvatskog naroda. Vidjeli smo ljude koji pljačkaju slobodnu nam državu. Vidjeli smo ljude koji širom otvaraju vrata neprijatelju. I tu imamo dresove svih boja, iako vas uvjeravaju da su samo jedni loši a svi ostali dobri. No evo i narod i vjera su i dalje tu i dalje ima ljudi kojima je sve jasno i koji čine onu mrvu soli.
Komunizam umotan u simbiozu lijevih aktivista, radikalni islamizam i woke ludilo nove su verzije starih neprijatelja. Ono osnovno što pokušavaju uništiti je kršćanska civilizacija. No Bog se ne da rugati. Boga se ne može prevariti. Kod njega ne pale tik tok ispiranja mozgova u kojima se zlo prikazuje kao dobro.
Mozak je ono što bi mnogi danas u Hrvatskoj trebali uključiti i ne ponašati se kao da je svejedno tko upravlja čime. Bog nas je očuvao tijekom dugih stoljeća političkih samoubojstava ljudi koji su mislili da oni upravljaju sa svime i ljudi kojima je bilo svejedno. Ljudi su zaboravili da čovjek može koliko mu Bog dopusti. Niti jedno zlo neće proći nekažnjeno, ma kako se dobrim prikazivalo. Stvari su vrlo jednostavne. Narod ima vlast koju zaslužuje. Bolna je istina da je u hrvatskom narodu manjina ona koja ovo sve vidi, razumije i koja moli milost da svima bude dobro. Ona manjina kojoj je jasno da rat nažalost nikada nije prestao, unatoč našoj pobjedi. Samo se preselio iz rovova u urede i aktivističke udruge. Ali ne može njihovo crnilo zakriliti svjetlo naše Zvijezde mora iznad ovih olujnih vremena, koliko god se trudili.