Radio Nula je bio sve samo ne običan radio. Nastao je u Vinkovcima ratne 1992. godine, od ekipe stasale u prethodnom desetljeću. Bio je to prvi samostalni i nezavisni radio u gradu. Pokrenuli su ga istinski ljubitelj i poznavatelj bluesa i jazza, Ranko Stažić i Zolja s kojim se družio, surađivao i radio.
Para naravno nisu imali. Imali su želju i volju, ideja im nikad nije falilo, a improvizacija im je bila redovan predmet u školi. U takvim uvjetima Zolja je donio opremu koju je imao, nekih svojih respektabilnih 800 LP-a, kazetofon i dva gramofona. Sklepali su nekakav miks pult, a odašiljač, koji je priča za sebe, sastavio je majstor Milan koji je bio fanatik s lemilicom. Nakon završetka tih „građevinskih“, grubih radova, glas s Nule mogao se čuti na širem području grada. Bio je to pravi Grunfovski* radio, al’ najvažnije je da je šljakao i da je Zolji, Ranku i ekipi u tom trenutku to bio najjači radio na svijetu.
U samom početku nisu imali niti telefon pa kad su uspjeli nabaviti liniju, tek tada su shvatili koliko se zapravo slušaju. Radio stanica je bila smještena najprije kod Cicibana, nekad Rafaela (danas CB Šinobus) na korzu pa u podrumu ispod CB Imaginea i na kraju iznad kina – kazališta Joza Ivakić.
Baš ta česta preseljenja na poluskrivene lokacije s nepoznatim, priprosto opuštenim i drugačijim voditeljima, davale su ovoj gerilskoj stanici posebnu draž i tajnovitost koja je svakim danom imale sve više slušatelja.
Bila je to stanica koju su svi oni odmetnici i buntovnici s ulice željno iščekivali. Stanica koja ih je držala budnima, dizala moral, zaprepaštavala i nasmijavala.
Slušala se ona i preko dana, ali noć je ta koja ju je proslavila. Noćni iznenadni znani i neznani gosti, slučajni prolaznici, skitnice ili zalutali putnici, doprinosili su njenoj popularnosti.
Na radiju je radio i Goran Čelig koji je prije Domovinskog rata sa Zoljom radio u Omladinskom domu i itekako organizacijski bio uključen u prijeratna r’n’r zbivanja u gradu.
Na prvi pogled zamišljen i smiren dečko, no nakon prve izgovorene rečenice o r’n’r-u shvatiš koliko pozitivno zrači prema svome gradu. Željan novih iskustava, Čelig kao respektabilni poznavatelj filmske umjetnosti i nepresušni izvor muzičkih informacija vezanih uz domaću i inozemnu alternativnu glazbenu scenu na „Nuli“ se savršeno snašao.
Pokrenuo je emisiju „Od nemila do nedraga“ posvećenu svjetskim alternativnim novitetima i noćnu emisiju „Ko živ ‘ko mrtav“ koja je pratila neafirmirane bendove s naglaskom na one vinkovačke. Takva radijska emisija, u vrijeme kad je Hrvatska bila premrežena topovskim cijevima, bila je prava rijetkost u Hrvatskoj. Mi u gradu smo je imali na tek par stotina metara od prve linije bojišnice. Goran i ekipa s Radio Nule stoji iza dovođenja u grad tada nepoznatih bendova The Suff, En face, Dik o’ braz, Šumski, Gužva u 16-ercu, Brener depilacija, Anxiety i drugi.
Goran je uz Tonija i Viktora bio jedan od pokretača DORF festivala. Njegov se glas među odabranim uvažavao pri dodjeljivanju najvećih glazbenih nagrada (Crni mačak, Porin, RockOff). Dva i pol desetljeća na radiju Vinkovcima uređivao je i vodio radijsku rock poslasticu „Dva sata paklenog šunda“. Ova, od struke nagrađivana emisija, bilježi zavidnih tisuću realiziranih emisija. Osim djelovanja unutar raznih medija nesebično se davao i u organizaciji Rock Marinfesta, Memorijala Satana Panonskog i Filmskog festivala glumca.
Novim generacijama Goran Čelig sigurno je slabije poznat no njima je vjerojatno slabije poznat i David Bowie ili Bryan Ferry.
Nama ostalima više-manje je poznato kolika je Goranova uloga u vinkovačkoj punk-rock-film priči velika i važna. To se ne može izbrisati.
U gradu smo se pozdravljali iako smo bili iz različitih svjetova. Zbližili smo se preko knjige „Rockanje u Vinkovcima“ za koju mi je napisao predgovor. Postali smo iskreni prijatelji. Kratke uredno ošišane kose, uvijek obrijan, laganog hoda u cipelama i s jednobojnim košuljama i prslukom na sebi odisao bi elegancijom. Čistokrvni gospodin rocker. Jednom na mjesec popijemo kavu u „Nostalgiji“.
Obavezno se dotaknemo priče o gradu kakav je nekad bio i garažnom sirovom R’n’R-u kakav se po vinkovačkim ulicama nekad prašio. Svaki put me nanovo oduševi svojom mirnoćom, poznavanjem glazbe, malih detalja iz života bendova i filmova.
Sve ove godine borbi sa silnim nedoraslim mu vjetrenjačama od ljudi pomalo su ga istrošile. Sijede na kosi mu brže naviru, no na spomen Kilmistera, Zokija Čalića, Kečera, Biljana, Maria Anušića, Pere i Zvonka Jelčića… svaki put bi mu se oči zacaklile.
Gospodin rocker. Tu, među nama.
Pozitivna priča oko Nule se širila što nije promaklo niti čelnicima tadašnje Cibalae banke koji su imali novaca i shvaćali mogućnosti i moći medija. Ubrzo i sami odlučuju pokrenuti vlastitu radio stanicu. Navedeni bankari pokreću Radio VFM na kojem upravo dio ekipe s Radija Nule pronalazi svoje mjesto. Ostali, poput Zolje držeći se svojih uvjerenja, nisu željeli raditi dnevno političke teme. Čak ni za novac.
Dolaskom u grad još jednog radija, novim zakonima, ograničenjima i nedostatkom financija kojih entuzijasti s Nule nisu imali, a love nisu imali jer su sve radili uglavnom besplatno, iz ljubavi, za svoju dušu i na veselje onih kojih su ih slušali, bili su osuđeni na propast i zatvaranje.
Tako je nestala Nula, a nastao Radio VFM. Tako je završila jedna priča, a započela neka sasvim druga.
*Stariji znaju, a valjda i mlađi, ustvari nije moguće da niste čuli za Grunfa, lika iz stripa Alan Ford, majstora improvizacije, izumitelja, automehaničara, pilota i što sve ne…
*Izvadak iz knjige „Rockanje u Vinkovcima“ (2021.) autora I.Aničića