
Brend Mamino jedna je od najpoznatijih vinkovačkih poslovnih priča.
Iza Mamino brenda stoji Vinkovčanka Ivana Papić, koja se hrabro odlučila na plovidbu poslovnim vodama. Mamino je ime koje vežemo uz praktične pamučne proizvode namijenjene najmlađima, no odnedavno je postalo i sinonim za kvalitetne školske torbe i ruksake.
Naime Mamino je postao hrvatski zastupnik norveškog brenda Beckmann i tako u Vinkovce donijelo savršen spoj skandinavskog dizajna, funkcionalnosti i vrhunske kvalitete.
Ivana, kako si otkrila Beckmann i kako je došlo do suradnje s brendom?
Beckmann sam prvo otkrila kao mama. Moje cure su kao prvašići bile jaaako mršave i sitne, pa sam tražila što lakšu i ergonomskiju torbu. Jednom mi je prijateljica spomenula da u Beču gotovo sva djeca nose Beckmann torbe i krenula sam istraživati brend. Jako mi se svidjelo što toliko pažnje posvećuju ergonomiji i kvaliteti, a onda se rodila ideja – zašto Beckmann ne bismo doveli u Hrvatsku?

Zapravo je i ova poslovna priča, kao i mnoge prije nje, krenula iz moje uloge mame i nečega što sam prvo tražila za vlastitu djecu.
Zašto je važno da djeca imaju kvalitetnu školsku torbu? Što sve Beckmann nudi, jesu li to samo proizvodi za školarce?
Djeca torbu nose svaki dan i često je puna teških knjiga, zato je jako važno da bude lagana, ergonomska i da pravilno raspoređuje težinu, ali naravno i da se djetetu sviđa i da je s veseljem nosi. Kod Beckmanna mi se upravo sviđa što su uspjeli spojiti ergonomiju i funkcionalnost s prekrasnim dizajnom koji djeca vole.
A Beckmann nije samo za školarce – imaju ruksake za vrtić, školu, tinejdžere i odrasle, ali i sportske i putne torbe, kofere i dodatke. Zapravo, Beckmann ima torbu za gotovo svakog člana obitelji.
Suradnjom s Beckmannom Mamino je zapravo napravilo novi poslovni iskorak?
Apsolutno. Mamino je do sada bio prvenstveno usmjeren na naše vlastite proizvode za bebe i djecu, a Beckmann nam je otvorio jedan potpuno novi poslovni smjer.
Ušli smo u distribuciju velikog međunarodnog brenda, što nam otvara novo tržište, nove prodajne kanale i suradnje s drugim trgovinama.
Ali zanimljivo je da ni Beckmann nisam pronašla tražeći novu poslovnu priliku. Pronašla sam ga kao mama, tražeći najbolje rješenje za svoju djecu. Nekako se kod mene majčinstvo i posao oduvijek prirodno nadopunjuju.

Kako si zamišljala Mamino kada si tek kretala? Što te potaknulo na početak Mamino priče?
Iskreno, nisam ga uopće zamišljala ovako. Sve je ozbiljno krenulo kada moja kćer Ana nije htjela spavati u klasičnoj vreći za spavanje, pa smo joj sašili vreću s nogavicama.
Pokazala se odličnom, počele su je tražiti i druge mame i tako je zapravo krenuo Mamino – iz jedne sasvim stvarne potrebe.
I zapravo je puno naših proizvoda nastalo upravo tako. Prvo sam bila mama koja za svoje dijete nije pronašla ono što joj treba, a tek nakon toga poduzetnica koja je u tome prepoznala proizvod koji bi mogao pomoći i drugim roditeljima.

U današnjem užurbanom vremenu roditelji traže proizvode koji su ne samo kvalitetni već i praktični. Mamino se tu ističe širokom ponudom proizvoda. Koji je tvoj omiljeni Mamino proizvod?
Teško mi je izdvojiti samo jedan, ali ako baš moram, rekla bih Sleepy vreća za spavanje s nogavicama. Upravo je od nje sve ozbiljno krenulo, a volim reći da Sleepy ne produžuje san samo djeci, nego i roditeljima – nema ustajanja po noći da ponovno pokrivate dijete.
Možda mi je upravo zato toliko posebna – nastala je zbog mog djeteta, a danas olakšava svakodnevicu mnogim drugim roditeljima.
Majka si troje djece i vodiš vlastitu tvrtku, što znači da uvijek balansiraš između privatnog i poslovnog života. Kako balansirati u trenucima kada ne postoji radno vrijeme?
Mislim da savršena ravnoteža ne postoji, ali kod mene je jedno uvijek jasno – ja sam prvo mama, a onda sve ostalo. Djeca i njihove potrebe uvijek su mi na prvom mjestu.
Oni znaju da posao ponekad traži puno mog vremena, ali isto tako znaju da ću ga prekinuti kad god me trebaju. I možda mi je upravo to jedan od najvećih osobnih uspjeha – moja djeca moj posao uopće ne doživljavaju kao nešto zbog čega mama stalno nije tu.
Oni zapravo ni nemaju osjećaj koliko radim. Nekako smo svi naučili funkcionirati zajedno i mislim da smo stvarno super tim.
Što bi savjetovala ženama koje sanjaju o pokretanju vlastitog posla? Što je tebi bilo najvažnije?
Rekla bih im da ne čekaju da sve bude savršeno posloženo, jer taj trenutak vjerojatno nikada neće doći. Puno toga naučiš usput, kroz pokušaje i pogreške.
Ali ono što sam ja kroz godine posebno naučila jest koliko je važno imati dobar odnos sa zaposlenicima, cijeniti ih i biti svjestan da su upravo oni kostur firme. Bez dobrog tima teško možeš rasti i razvijati posao, a ja znam da bez svojih ljudi ne bih mogla sve ovo što danas radim.
I upravo mi dobar tim omogućuje da, kada me moja djeca trebaju, mogu prije svega biti mama.

Sjajan si primjer kako poslovni uspjeh nije rezerviran samo za velike gradove. Je li bilo teško početi posao u svom gradu? Jesu li Vinkovci mjesto za poduzetnike?
Mislim da u nekim stvarima život i posao u manjem gradu mogu biti čak i prednost. Sve je nekako jednostavnije i dostupnije, manje vremena gubiš u prometu i svakodnevnoj logistici, pa ti ostaje više vremena za privatni život i obitelj.
A meni je to jako važno. Ne želim da poslovni uspjeh znači da nemam vremena za život koji mi je zapravo najvažniji. Kad sam zadovoljna kao mama i privatno, onda mislim da sam bolja i u poslu.
Meni Vinkovci nikada nisu bili prepreka za razvoj Mamino brenda – upravo suprotno.
I za kraj, što je tvoja najveća motivacija? U čemu pronalaziš snagu i inspiraciju?
Definitivno moja djeca i moja obitelj. Ja uživam u poslu, volim stvarati, razvijati Mamino i veselim se svakom novom uspjehu, ali sve su to uloge i stvari koje se kroz život mijenjaju.
Ako bih voljela da me jedna uloga u životu obilježi, onda je to da sam bila dobra mama. Sve ostalo mi je, koliko god u tome uživala i koliko god mi bilo važno, ipak iza toga.
Možda mi je zato posebno drago kada moja kći kaže da će, kad naraste, raditi u Maminu. To mi je nekako najveći kompliment, jer znači da Mamino ni ona ne doživljava kao nešto što joj je uzimalo mamu, nego kao dio našeg zajedničkog života.
I mislim da me najviše motivira osjećaj da naša priča još nije ni približno gotova – nekako imam osjećaj da smo tek krenuli i da nas najljepše stvari tek čekaju.
Sigurni smo da je ispred Ivane još puno lijepih stvari jer uz ovakvu pozitivnu energiju i pristup životu uspjeh ne može izostati.

