Narednih dana na slavonskim oranicama započinje sjetva šećerne repe, kulture koja je desetljećima nosila titulu kraljice ratarskih polja. No, dok se mehanizacija priprema za izlazak na teren, nad sjetvom se nadvio oblak neizvjesnosti koji nadilazi same vremenske prilike.
Protekle godine nisu išle u prilog slavonskim ratarima. Repa se u novijoj povijesti nije proslavila, a najveći udarac zadala je pojava truleži korijena koja je desetkovala prinose tik pred samu kampanju. Uz bolesti, tu su i sve izraženiji temperaturni šokovi – nagli prijelazi iz hladnih jutara u vrele dane koji iscrpljuju biljku. Ipak, za razliku od prijašnjih izrazito sušnih zima, ove je godine ipak bilo nešto snijega, što budi tračak nade da u tlu ima barem donekle akumulirane vlage potrebne za nicanje.
Županjska šećerana na vjetrometini globalnog tržišta
Osim borbe s prirodom, pred proizvođačima je i teška ekonomska računica. Cijene repromaterijala lete u nebo, a naročito gnojiva bez kojih ova kultura neće dati nikakve prinose. Trenutne cijene šećera na svjetskom tržištu ne idu u prilog Županjskoj šećerani, jedinoj preživjeloj tvornici šećera u Hrvatskoj. Pad cijena šećera na globalnim burzama izravno pritišće profitabilnost domaće proizvodnje i smanjuje manevarski prostor za ugovaranje cijena koje bi ratarima pokrile sve veće troškove repromaterijala i rizike uzgoja.
Sjetva uz dozu opreza i niske temperature
Najavljeno blago zahlađenje početkom tjedna s temperaturama oko 1 stupnja ne bi trebalo ugroziti samu sjetvu, ali je još jedan podsjetnik na nepredvidljivost proljeća. Ratari ulaze u novu sezonu s puno opreza, primjenjujući nove agrotehničke mjere i birajući otpornije hibride, svjesni da opstanak ove kulture u Slavoniji ovisi o tankoj niti između tržišnih cijena i milosti prirode.
Hoće li šećerna repa ove godine opravdati svoj stari nadimak ili će postati preskup hobi na slavonskoj zemlji, znat će se tek u jesen – kada vadilice krenu u polje i kamioni prema Županji.