Naviknuli smo već da naši dečki iz RK IVAN Mikanovci igraju najbolji rukomet bez ikakvih uvjeta za treniranje, no iskreno u nevjerici gledamo u kakvim uvjetima borave naši rukometni reprezentativci na Europskom rukometnom prvenstvu.
Prije svega namjestili su im raspored u kojem su igrali dvije važne i odlučujuće utakmice u samo 24 sata. Hrvatski rukometaši su nakon dvije teške utakmice i dvije velike pobjede morali putovati 4 sata autobusom da bi za polufinale bili smješteni u gradu Silkeborgu koji je 40-ak kilometara udaljen od grada Herninga u kojem će igrati polufinale.
Kao da ovo sve nije dosta društvenim mrežama proširile su se i nevjerojatne snimke hrane koju su im servirali s komadima nečega što definitivno nije trebalo biti u hrani.
Hrvatski izbornik Dagur Sigurdsson s pravom je ljutito reagirao na press konferenciji.
– Imali smo dvije utakmice, utakmicu šest i sedam, odigrali smo unutar 22 sata. Sljedeće ujutro su nas stavili u autobus kao smrznutu piletinu. Nismo niti blizu dvorane za trening, a ja onda moram doći na konferenciju za medije te se vratiti u hotel, vidjeti kakvo je stanje s igračima, analizirati, a sutra je polufinale. Ovo je apsolutna sramota. A stavili su slogan “Pure greatness”. Stvarno? To je to? Apsolutno šokantno. Bit ću sretan kad ću moći otići s presice, samo mi recite kada će to biti moguće, poručio je bio hrvatski izbornik.
Europska rukometna federacija (EHF) je reagirala priopćenjem na kritike hrvatskog izbornika Sigurdssona o organizaciji, no zapravo nisu ponudili nikakvo rješenje već su se samo pravdali kako je raspored natjecanja bio poznat prije turnira.
Je li u pitanju samo slučajnost, je li nam u ovoj cijeloj organizaciji samo nedostajalo razumijevanja od strane organizatora ili je ovo ipak rezultat nečijeg namjernog propusta?
Bilo kako bilo, društvenim mrežama se šire razne teorije, među kojima i one koje ovakvu organizaciju i zabranu pjevanja pjesama Marka Perkovića Thompsona, koje reprezentativci žele slušati, pripisuju Srbima koji su u vrhu Europske rukometne federacije.
Traženje krivca nam trenutačno neće pomoći, no ipak ostaje onaj gorak okus u ustima da je naša diplomacija mogla učiniti više da stane u zaštitu naših sjajnih rukometaša.
Ovi dečki su pokazali kako se mogu vratiti i onda kada ih svi otpišu, pokazali su hrabrost i rukometnu vještinu, a mi im možemo samo poručiti da igraju sa srcem bez obzira na sve prepreke, poput njihovih mlađih kolega iz RK IVAN Mikanovci koji su dokazali kako se prvak postaje upravo tako – kada igraš sa srcem, a to je nedavno primijetio i legendarni Lino Červar.
Mi ćemo ispred malih ekrana također navijati svim srcem jer vjerujemo u ovu sjajnu ekipu koja je za nas pobjednik bez obzira na konačni rezultat!