Danas obilježavamo Svjetski dan kazališta.
Poveznica s današnjim datumom seže do 27. ožujka 1962. na otvorenje prve kazališne sezone u Teatru nacija u Parizu.
Obilježavanje je pokrenuo Međunarodni kazališni institut – ITI, što je međunarodna UNESCO-va udruga osnovana s ciljem povezivanja ljudi čiji je rad vezan uz kazalište. Tradicija je da se svake godine u kazalištima diljem svijeta čita poruka kazališnih umjetnika.
Kazalište je mjesto gdje snovi postaju stvarnost, gdje svatko od nas iznova pronalazi nešto novo i podsjeća se na ono što je možda negdje putem u životu izgubio.
Kako glumac opisuje kazalište? Pročitajte kako ga je opisao Miro Gavran, odnosno njegov lik Tom u drami “Kad umire glumac” iz 1994. godine:
„TOM: Kad umire glumac, ne umire samo jedan čovjek, umiru brojne sjene lažnih tijela kojima smo se nesebično davali.
Umire i naša publika, a da to i ne zna. Umiru čak i sjećanja na nas, jer sjećanja na mrtve nisu iskrena, nisu dovoljno kritična i iskrena, sjećanja na mrtve su plačljiva i neiskrena, puna naše slabosti i straha od vlastite smrti. Kad umire glumac, umiru sve moguće podjele uloga u kojima je još mogao zaigrati, gase se čak i oni reflektori koji nikada nisu bili upaljeni, otkazuju se predstave koje nikada nisu bile zakazane.
Kad umire glumac, umire stotine likova, a život se ukazuje poput loše predstave u kojoj rasplet i završetak nisu vješto pripremljeni. Kad plačemo zbog smrti glumca, mi ne plačemo samo za njim, nego za svim danima i svim predstavama koje smo zajedno s njime proživjeli u teatru. Kad umire glumac, umire njegova publika, jer je svojom smrću potvrdio i prolaznost njenoga života.
Ali, najgora smrt glumca je smrt koja nastupa prije nego li je glumac odigrao svoju životnu ulogu – ulogu u kojoj je dao sve od sebe, u predstavi s idealnom podjelom, odličnim tekstom i neprimjetnom režijom.
Ulogu nakon koje on sam osjeća da je iskazao sve svoje mogućnosti, znanja, kvalitete i vještine – nalazeći pravu mjeru za svaku riječ i za svaki pokret. Ulogu u kojoj je prihvatio svoje tijelo onakvim kakvo je, i u kojoj nije varao svoje godine. Ulogu koju nije odglumio, nego odživio. Tužno je umrijeti, a ne odigrati takvu ulogu.“
Sretan nam dan kazališta!