Jučer su održani 23. Stanarski susreti!
Ova slasna manifestacija održana je kod stare škole na Kladavcu u organizaciji udruge „Šokadija“ Babina Greda, a na naše iznenađenje mnogi naši čitatelji su nam se javili s pitanjem gdje je Kladavac, stoga prije nego što krenemo o kuvanju malo geografije.
Kladavac se nalazi uz cestu između Prkovaca i Babine Grede, a dio je općine Babina Greda. Kladavac je naselje koje nažalost izumire. Naselje je godinama bilo prometno izolirano, a tek u rujnu 2019. dobilo je asfalt. Ako krenete iz Babine Grede prema Prkovcima proći ćete putem kroz bogato zelenilo uz Bitulju i vidjeti zašto je Slavonija i zelena, a ne samo zlatna.
No vratimo se kuvanju. Vrijedne kuvarice na starinskim pećima na drva, popularnim „smederevcima“ pripremale su starinska jela u starinskom posuđu i u isto takvom ga posluživale. U natjecanju je sudjelovalo devet stolova: Udruga Šuška i Matica slovačka Beketincu, KUD Tkanica iz Vinkovaca, Baba Kaja i Mara iz Gundinaca, KUD Eugen Kumičić iz Slavonskog Broda, KUD Šokadija iz Batrine, Etno udruga Divan iz Cerne, Cice iz Mikanovaca, KUD I.G.Kovačić iz Ivankova – „Reduše i babe što kuvaju po selu za džabe“, Baće iz Jelasa, Šokačka grana iz Osijeka i KUD Ivan Meštrović iz Vrpolja.
Najbolje kuvarice prema ocjeni prosudbene komisije u sastavu Adela Vuković, Marija Gačić i Franjo Matasović su Terezija Ćirić i Željka Pekić iz KUD-a “Šokadija” Batrina koje su skuvale paradjz supu i masni kolač (bezmasna pogača i kolač sa šljivama).
Drugo mjesto osvojile su kuvarice Ana Stipanović i Mirjana Eržić iz udruge Šuška i Matica slovačka Beketinci koje su skuvale zafriganu čorbu, paprikaš, poderane gaće i kolače (kalupaši, šape).
Treće mjesto osvojili su Ivan Petričević i Marta Barić, baća i snaša iz Jelasa, koji su skuvali prižganu supu, granatir, punjeno pole i provaru.
Posebna nagrada uručena je snaši Marici Karavidović i Kaji Kadić iz Gundinaca kao najstarijim i najvjernijim kuvaricama na Stanarskim susretima. Divno je bilo vidjeti kako žene i bake u najboljim godinama neumorno kuvaju jela koja su mnogi od nas zaboravili ili smo ih tek prvi puta sad otkrili, a koja su u pravom smislu naša tradicija.
Ovakve manifestacije mogle bi biti barem deset puta godišnje, a vjerujemo kako bi ponuda ovih jela u nekom obliku brze hrane nadmašila bilo koji fast food! Je li vrijeme da i mlade snaše nauče ovako kuvati, da se netko dosjeti organizirati radionice ovakvog kuvanja ili da se ovakvi stolovi nađu i u centru grada sada kada će tisuće ljudi doći na Vinkovačke jeseni vidjeti što je naša tradicija kojom se s pravom ponosimo?
Bravo za sve kuvarice, nadamo se da se vidimo i dogodine!
