Je li moguće hobi pretvoriti u posao koji će radošću ispunjavati ne samo vas već i druge?
Ako pitate Martinu Hodak, odnosno Martinu fior di rosa, to je itekako moguće! Mlada majka dvoje djece odvažila se na poduzetničku avanturu u kojoj su glavne zvijezde – ruže. I to ne bilo kakve ruže, već ruže od satena. Morate priznati da takve ruže ne srećete često!
Martina kako je sve počelo? Otkud ideja raditi ruže i to još ruže od satena?
Vidjela sam nešto slično na Instagramu i ideja mi se jako svidjela. Riječ je bilo o lutkama ukrašenim takvim ružama, nisam do tada vidjela ništa slično negdje kod nas. Odlučila sam pokušati izraditi svoje ruže i tako je krenulo.
Koliko vremena je trebalo za prvu ružu?
Pa iskreno trebalo je dosta vremena, sama sam prvo krenula s lutkama, a sada kada vidim kako je izgledala prva ruža u usporedbi s ovima koje danas radim sama se sebi nasmijem jer je ogromna razlika i u izradi i u vremenu koje mi je potrebno da izradim ružu.
Kako zapravo nastaju ruže?
Doslovno laticu po laticu. Izrađujem ih od pravog satena, prvo izrežem trake na željenu veličinu i zatim ih rukama oblikujem u latice. Nakon što izradim dovoljan broj latica sastavljam ruže, oblikujem bukete ili aranžmane, ovisno o želji kupca. Svaka narudžba je priča za sebe, ljudi mu uvijek kažu za koju prigodu i za koju osobu je cvijeće i oblikujem ruže i bukete prema osobi kojoj su namijenjene.
Dakle iako slične svaka ruža je zapravo ručno izrađen unikat?
Tako je, svaku laticu i ružu oblikujem ručno i nemoguće je napraviti dvije potpuno iste. Ove ruže ne mogu uvenuti, ostaju kao trajni ukras i uspomena i po tome su posebne.
Pretpostavljam da je osim naučiti izrađivati ruže trebalo i naći kvalitetan materijal. Gdje nabavljaš materijale za izradu aranžmana?
Iskreno saten ne nabavljam u Hrvatskoj, uglavnom naručujem izvana, trebalo je neko vrijeme dok nisam našla dobavljača s kojim sam zadovoljna. Često me znaju pitati da otkrijem moje izvore, ali nešto ipak moram zadržati kao poslovnu tajnu. Reći ću vam samo da se kvalitetan saten ne može naći na Temuu kao što većina ljudi pretpostavi.
Ponekad napraviš buket od samo jedne ruže, a ponekad je to sto i jedna ruža! Otkud ta ideja?
Pa dobila sam narudžbu za buket od sto i jedne ruže i iskreno na prvu sam se pomalo i uplašila hoću li to moći izvesti kako treba, danima sam ga izrađivala, morala sam sama napraviti i kutiju za aranžman i onda je najveće iznenađenje uslijedilo na samom kraju. Taj buket je osoba koja ga je naručila nakraju poklonila meni. To je bilo baš posebno.
Kakve su povratne reakcije kupaca? Sviđaju li im se tvoje ruže? Gdje se mogu kupiti?
Redovito mi se javljaju sa zahvalom i s pozitivnim reakcijama, do sada zaista nisam imala loša iskustva. Za sada se mogu naručiti putem interneta, nemam fizičku trgovinu, a često i dostavljam ruže u Vinkovcima i okolici. Naravno da sve narudžbe ne objavljujem sve javno, no kada vidim da netko bude iskreno sretan zbog mog rada to mi je najveća nagrada.
Ono što mi je posebno zanimljivo u tvojoj priči je da ste vi zapravo povratnička obitelj koja se nakon godina života u Italiji odlučila vratiti u Slavoniju, točnije u općinu Andrijaševci. Zašto ste se odlučili na povratak i jeste li požalili?
Ne, nismo požalili ni tren, iskreno to je najbolja odluka koju smo mogli donijeti. U Italiji nam je bilo lijepo, suprug je imao dobar posao, imali smo lijep stan, no nismo mogli zamisliti da nam djeca tamo idu u školu. To je bio najveći motiv zbog kojeg smo se odlučili vratiti i graditi život ovdje. Imamo dvoje djece i oni uživaju u odrastanju u Slavoniji.
Što je po tvom mišljenju najveća razlika između života u Italiji i života u Hrvatskoj?
Razlika je velika, najviše u načinu života. U Italiji se sve svodi samo na posao, a vjerujem da je tako i u ostalim zemljama. Ovdje je život mirniji, ljudi su povezaniji jedni s drugima. Ovdje je normalno usred tjedna otići na kavu kod prijatelja, piti kavu u kafiću, toga tamo nema, barem ne na način na koji smo mi naviknuli.
Dakle ne mogu se sve stvari kupiti novcem?
Upravo tako, nije sve u novcu. Mislim da većina naših ljudi koji žive vani više cijene one male svakodnevne stvari koje život čine jednostavnim a koje mi ovdje u Hrvatskoj uzimamo zdravo za gotovo. Djeca u Hrvatskoj se još uvijek bezbrižno igraju na ulici, a to je u europskim zemljama prava rijetkost.
Imaš li neku poruku za žene koje same razmišljaju o poduzetničkim vodama?
Mislim da vrijedi probati. Budite hrabri, pošteni i vjerujte u sebe, dobro se dobrim vraća.
Martini želimo puno sreće u poslovnim vodama, a nadamo se da ćemo u budućnosti imati još ovakvih lijepih povratničkih priča!