Korizmeni hod polako se bliži kraju, a najteži dio puta tek je pred nama. Danas je Velika srijeda, dan kada se Evanđelje spominje Judine izdaje. Juda je prodao našeg Gospodina za 30 srebrnjaka. Za koliko ga mi danas prodajemo? Riječ župnika u našem korizmenom hodu.
U središtu današnjeg evanđeoskog odlomka je pomračenje Judine duše i njegova odluka te Isusovo proročanstvo o izdaji.
Muka započinje slobodnom odlukom jednog od Dvanaestorice. Juda odlazi glavarima svećeničkim i postavlja pitanje spreman predati, izdati svog učitelja. Određena cijena od trideset srebrnjaka bila je, prema Starom zavjetu, cijena za život roba. Sv. Toma Akvinski ističe da Juda, koji je bio izabran za apostola pada u najgori zločin zbog pohlepe, pokazujući da nitko nije imun na pad ako dopusti grijehu da mu zarobi srce.
Od tog trenutka kad je dopustio zlu da ovlada njime, Juda traži prigodu da Isusa preda. To pokazuje proračunatost grijeha. Juda više ne djeluje u afektu, već sustavno planira predaju svog učitelja.
Dok Juda planira smrt, Isus priprema Pashu. On šalje učenike u grad k nekom čovjeku s porukom da je njegovo vrijeme blizu. Isus nije žrtva okolnosti koja je zatečena izdajom. On jasno kaže da je njegovo vrijeme blizu, što označava čas njegove muke i proslave. On dragovoljno ide ususret događajima koji su prorečeni. Učenici su učinili kako im je Isus naredio. Njihova poslušnost u pripremi večere stoji kao suprotnost Judinoj neposlušnosti i izdaji.
Vrhunac odlomka događa se tijekom same večere. Isus šokira prisutne izjavom: „Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati.“ Učenici postaju ožalošćeni ovom izjavom te jedan za drugim pitaju: „Da nisam ja, Gospodine?“ Učenici su očito, poznavajući krhkost ljudske naravi, više vjerovali Isusovoj riječi nego vlastitoj savjesti.
Isus ukazuje na izdajnika kao na onoga koji s njim boravi za istim stolom te koji jede isti zalogaj. To naglašava gorčinu izdaje – ona dolazi od onoga s kim se dijeli kruh i zajedništvo. Isus izriče strašno upozorenje: „Teško onomu čovjeku koji izdaje Sina Čovječjega. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije.“ Pomislili bismo da je u ovom trenutku Isus izrekao nekakvu kletvu. No, to je izraz duboke žalosti nad sudbinom onoga koji odbacuje Božje milosrđe.
Na kraju i Juda postavlja isto pitanje kao i drugi apostoli. Dok ostali kažu za Isusa da je Gospodin, Juda ga naziva samo učiteljem (Rabbi), što ukazuje na gubitak vjere u Isusovo božanstvo. Isus mu odgovara: „Ti kaza“, ostavljajući mu još jednom prostor za pokajanje pred istinom koju je sam izgovorio.
Ovaj odlomak nas poziva na budnost nad vlastitim srcem. On nam pokazuje da se izdaja često rađa u skrovitosti, kroz male kompromise s pohlepom ili sebičnošću ili bilo kojim drugim grijehom. Istovremeno, u ovom odlomku nam se otkriva Isus koji, unatoč tome što zna za izdaju, ne uskraćuje Judi zajedništvo stola, dajući mu do posljednjeg trenutka priliku za povratak. To je moj i tvoj Bog. Za nas je ovo poziv da u svakoj pashalnoj večeri našeg života (Euharistiji) pristupamo s poniznošću, svjesni da nas Božja milost drži vjernima i da smo dužni toj milosti i tom i takvom Bogu punom ljubavi odgovoriti svojom nepodijeljenošću.
I da – nije prvotravanjska šala. Danas bi 30 srebrnjaka vrijedilo do nekih 3.000,00 eura! Da je moj i tvoj Bog za takvu siću prodan? Prodajemo ga, nažalost, danas i za manje…”