Usred smo korizme, a danas se spominjemo događaja vezanog uz Isusovo rođenja.
Naime danas je Blagovijest, svetkovina Naviještenja Gospodinova. Ovog dana zapravo se spominjemo svaki put kad izgovaramo molitvu „Zdravo Marijo“.
Spominjemo se dana kada je arkanđeo Gabrijel došao u Nazaret Blaženoj Djevici Mariji i navijestio joj da će začeti sina po Duhu Svetom, on će biti velik i zvat će se Sin svevišnjega, a nadjenuti će mu ime Isus.
Marijino prihvaćanje majčinstva i Božjeg nauma postalo je spas svima nama. Jednostavna, a opet tako velika i neobjašnjiva vjera koja je riječima: ”Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po riječi tvojoj” zauvijek posvetila majčinstvo i postala Majka svim ljudima. Blagovijest kalendarski dolazi točno devet mjeseci do Božića kada ćemo slaviti Isusovo rođenje.
Ovaj trenutak u povijesti kojeg se danas spominjemo označava prekretnicu, novi početak, dan kada se ispunjavaju pisma. Od svih načina na koje je mogao doći među ljude Bog izabire biti nerođeno dijete.
Danas kada se tolike rasprave vode upravo oko nerođene djece kojima se niječe postojanje i pravo na život, kada se djeca nazivaju nakupinama stanica i dijelom tijela majke s kojim ona može činiti što ju je volja, dobro je podsjetiti se da je i Isus bio nerođeno dijete koje je raslo u utrobi svoje majke.
Današnja svetkovina možda je najbolji odgovor svima onima koji misle da nerođena djeca nisu djeca, posebno ljudima koji se nazivaju kršćanima. Razmislite, kada u Vjerovanju ispovijedamo „koji je začet po Duhu svetom, od Marije Djevice, i postao čovjekom“ ispovijedamo našu vjeru kako je Isus bio pravi Bog i pravi čovjek. On je to postao trenutkom začeća. Ako vjerujete da je Isus Krist bio u utrobi svoje zemaljske majke, da je bio čovjek, uzeo ljudsko obličje, a istovremeno drugu nerođenu djecu smatrate nakupinom stanica, zar niste u sukobu s onim što deklaratorno ispovijedate?
Blagovijest nas podsjeća kako sva nerođena djeca imaju pravo na život, kako se on ne događa slučajno već Božjom intervencijom, u trenutku kada ga on odluči pokloniti, bilo to u ranoj ili već poodmakloj dobi.
Blagovijest nas osvještava kako ne moramo sve znati unaprijed, kako ne moramo imati isplaniran život do posljednjeg detalja, već kako je dovoljno prihvatiti život, povjerovati i krenuti ga živjeti.
Sveti papa Leon Veliki o ovoj velikoj Svetkovini zapisao je: „Veličanstvo uze poniznost, snaga slabost, vječnost smrtnost. Pravi se dakle Bog rodio u cjelovitoj i potpunoj naravi pravog čovjeka. Cjelovit u svojem, potpun u našem. Našim nazivamo ono što je Stvoritelj od početka u nama sazdao i što je uzeo da bi popravio.“
U svijetu koji vrijednosti mjeri po sasvim zemaljskim stvarima, u kojem je sve relativno, koji nas je naviknuo da prihvaćamo sve nametnute civilizacijske anomalije, čak i znanost potvrđuje kako život počinje začećem, a ne rođenjem. Dijete u majčinoj utrobi je živo, ne oživljava po rođenju. Osvijestimo si što zapravo znači zagovaranje prava na pobačaj – opravdanje ubojstva djeteta koje nema glasa i ne može obraniti samo sebe, a o čijem pravu na život odlučuje netko drugi.
Marija je odlučila prihvatiti život, nosila je i rodila nam Spasitelja.