Danas se obilježava 80. godišnjica jednog od najtragičnijih događaja u povijesti hrvatskog naroda, obljetnica Bleiburga i križnog puta hrvatskog naroda.
Žrtve još uvijek čekaju pravdu, svjedoka je sve manje, kosti još nisu pokopane. Žrtve čija mučenička krv traži dostojanstvo i to dostojanstvo i zaslužuje, unatoč tome što ga čeka gotovo cijelo stoljeće. Sramotno prešućivanje istine, lažno prikazivanje povijesti i rane koje ne zarastaju boljet će dok god se ne podari mir onima koji ga zaslužuju, dok njihove kosti ne budu u dostojanstvenim grobnicama, a ne razbacane u hrpama masovnih grobnica koje još čekaju biti otkrivene.
Nažalost dostojanstvo čekaju ne samo žrtve iz II. svjetskog rata, već se njihova sudbina ponovila i u tragedijama žrtava Domovinskog rata, koje su svoje kosti pridružile onim mučeničkim kostima svojih predaka.
Je li moguće da još nijedna politička vlast u državi Hrvatskoj, koja se naziva samostalnom i nezavisnom, nije jasno i odlučno pokrenula postupak kojim će se jednom zauvijek doznati istina o Bleiburgu i njegovim žrtvama? Zašto se o tome ne govori u kampanjama? Otkud hrabrosti pojedinim političarima i danas ovo sve relativizirati, lažno prikazivati i nametati Hrvatima krivnju za nešto za što nismo krivi?
U jedno možemo biti sigurni, istina će se saznati, ako ne na ovom svijetu, onda na onome, na kojem su naši mučenici pronašli svoj mir. Oni koji taj mir ne žele svom narodu na ovom svijetu nisu daleko od krvnika koji su presudili bleiburškim žrtvama. Pokoj vječni daruj im Gospodine i svjetlost vječna neka im svijetli. Počivali u miru Božjem. Amen.