Ponosni smo i Bogu zahvalni što smo jučer bili dio povijesnog koncertnog spektakla na hipodromu!
Ne može se riječima opisati atmosfera ponosa, ljubavi i zajedništva koja se mogla doslovno zagrliti. Unatoč medijskoj propagandi koja je naš narod zastrašivala tjednima, koja je sipala mržnju, strah i zazivala kataklizmu dokazali smo kako smo kako ne mogu oni toliko mrziti koliko mi možemo ljubiti Boga i Domovinu!
Iz prve ruke vam možemo posvjedočiti kako je među pola milijuna ljudi vladao mir, radost i iskren osjećaj zajedništva! U nijednom trenu nije izgledalo da situacija izmiče kontroli, nije bilo panike, svi su pazili jedni na druge i pokazali svijetu tko su Hrvati!
Sve je bilo veličanstveno, od broja ljudi do specijalnih efekata koji su se vrtjeli na ogromnoj pozornici do nevjerojatnih svjetlosnih prizora na nebu iznad Hipodroma. Teško je izdvojiti koji trenutak je bio najdomljiviji, sve je bilo jednostavno nevjerojatno!
Ono što posebno treba istaknuti je kako je ovo bilo više od koncerta, ovo je bio duhovni susret hrvatskog naroda na kojem je u isti glas pola milijuna ljudi molilo i pjevalo! Predivan prizor Gospe, Kraljice Hrvata, krunice i križa iznad pola milijuna ljudi koji su u isti glas govorili: „Ja i moj dom služit ćemo Bogu!“ je prizor koji je veći od Hrvatske!
Hrvatska je poslala poruku mira, poruku ljubavi, vjere i zajedništva! Koncert koji će ostati upisan u povijest, koji će itekako odjeknuti Europom i pokazati europskim narodima što je europski i hrvatski identitet: kršćanstvo koje je temelj naše civilizacije!
Trenutak kojeg su svi čekali bila je pjesma „Bojna Čavoglave“ kada je atmosfera jednostavno eruptirala! Stotine baklji, hrvatskih zastava i pola milijuna ljudi koji pjevaju kao jedno. Naravno da su dežurni mrziteljski portali i politički aktivisti koji se nazivaju novinarima spremno čekali ovaj trenutak kako bi opet mogli domoljublje nazvati ustaštvom i s prijezirom gledati na ljude kojima ova pjesma predstavlja borbu za samostalnu, slobodnu i nezavisnu Hrvatsku. Ono što ih boli je da i nakon toliko godina trovanja hrvatske javnosti svojim prijezirom i omalovažavanjem žrtve hrvatskih ljudi koji se izborili našu slobodu narod i dalje dobro zna što je bilo!
Često sam se u svojim komentarima tjedna pitala gdje je taj naš narod. Zašto dopuštamo da nam Domovinu i vjeru uništavaju i zatiru oni kojima ništa nije sveto, koji nam uporno svoj nemoral, protukršćanske i protuživotne vrijednosti nameću kroz medije, kulturu i obrazovanje, koji nas godinama uvjeravaju kako u našoj Domovini ništa ne valja. Oni koji koriste svaku informativnu emisiju da u zvijezde uzdižu strane radnike i izopačene životne stilove dok ignoriraju naše vrijedne ljude koji svojim rukama doprinose svojoj obitelji, društvu i Domovini u cjelini.
Jučer su ti neprijatelji utihnuli. Nisu se pojavili s svojim okultnim performansama na Trgu bana Jelačića kako bi se izrugivali moliteljima i Gospi, jer baš se poklopilo da je jučer bila prva subota u mjesecu. No gle čuda ovu subotu nisu hrabro bubnjali. Ostali su hrabri samo za svojim tipkovnicama s kojih su se snebivali nad neukim hrvatskim pukom i pratili svaku pjesmu sipajući žuč s društvenih mreža.
Nismo isti. To se jako dobro vidjelo jučer. Sjetite se izjave Rade Borić, članice platforme Možemo koja vlada Zagrebom, kako je žalosna kada vidi mlade ljude koji nedjeljom odlaze u Crkvu. Pretpostavljam da je njena žalost jučer bila ogromna. Sjetite se kako ta ista stranka slavi one koji su 1945. pobili više od 400,000 tisuća naših ljudi na Bleiburgu noseći partizanske zastave i prikazujući komunizam kao svijetlo razdoblje naše povijesti. Sjetite se kako je zagrebački gradonačelnik Tomašević izjavljivao a se Domovinski rat treba zaboraviti, a njegov zamjenik Korlaet da djeca ne trebaju ići u Vukovar vidjeti Ovčaru. Razlika između nas i njih je što mi njih ne mrzimo. Oni sami biraju svoju stranu.
Ponosna sam što smo mi bili oni koji su na suprotnoj strani, koji su uglas pjevali i slavili ljubav prema obitelji, Bogu i Domovini. Možete mrziti koliko god hoćete, ali mi smo tu! Uzalud vam sav tisak i radiopostaje našim srcima niste ovladali! Iako se to svojski trudite već desetljećima! Narod zna što je bilo na Bleiburgu, zna što je bilo u Vukovaru. Iako naše pravosuđe to još uvijek ne zna.
Hrvatska je sinoć pobijedila strah! Hrvatski narod je ponovno bio kao jedno! Svoj i ponosan! Ponosni što smo Hrvati, ponosni na naše korijene, na našu slavnu prošlost, u kojoj nismo otimali tuđe ali smo znali braniti svoje! Nije ovo bio samo koncert, ovo je bio sudar duhovnih svjetova, svjetla i tame, tame koja je pokušala ugasiti svjetlo kojim je ovaj koncert obasjao Hrvatsku, ali tama nikad ne pobjeđuje!
Nek se čuje, nek se zna, nek vijori zastava! Neka nitko ne dira u moj mali dio svemira! Uvijek ćemo biti vjerni Bogu i Domovini! Domovino moja budi ponosna i lijepa, puna sretnih obitelji, dječjeg osmijeha i poštenih, Bogu vjernih ljudi, kao u mojim snovima!
